Kalorične vrijednosti predstavljaju količinu topline proizvedene tijekom izgaranja. Ljudi koriste kalorijske vrijednosti kako bi odredili koliko su goriva učinkovita i učinkovita, tražeći goriva s visokim kalorijskim vrijednostima za korištenje u proizvodnji energije. Te se vrijednosti mogu vidjeti i u svijetu prehrane, gdje se pomoću njih određuje koliko se energije može naći u hrani. Što je kalorijska vrijednost veća, više energije netko može dobiti iz hrane, zbog čega se ljudi poput sportaša potiču jesti visokokalorične obroke kako bi napajali svoja tijela tijekom treninga i natjecanja.
Određivanje kalorijske vrijednosti vrši se unutar uređaja koji se naziva kalorimetar. Određena količina predmeta koji se proučava se spaljuje u kontroliranim uvjetima, a produkti izgaranja se mjere kako bi se saznalo koliko je topline oslobođeno tijekom izgaranja. Rezultirajuća kalorijska vrijednost izražena je u energiji po jedinici, kao što su kilokalorije po gramu u slučaju hrane.
Mogu se koristiti dvije različite mjere. Neto ogrjevna vrijednost, također poznata kao viša ogrjevna vrijednost (HHV), pretpostavlja da voda nastala tijekom izgaranja ostaje u tekućem obliku. Donja ogrjevna vrijednost ili bruto ogrjevna vrijednost (LHV) izračunava se pod pretpostavkom da se proizvedena voda pretvara u paru. Ove dvije različite vrijednosti koriste se za određivanje kako se kalorijske vrijednosti primjenjuju u stvarnom svijetu s različitim tipovima sustava.
Od goriva, vodik ima najveću kalorijsku vrijednost, što ga čini izvrsnim izvorom energije. Nažalost, vodik nije jako stabilan i zahtijeva vrlo posebno rukovanje. To ga čini potencijalno skupim gorivom, što ljude navodi da se okreću alternativnim gorivima kojima je lakše rukovati. Neka druga goriva s visokom ogrjevnom vrijednošću uključuju metan i benzin. Grafikoni koji daju kalorijske vrijednosti dobro poznatih goriva lako su dostupni za ljude koje zanimaju teme poput ogrjevne vrijednosti ugljena ili ogrjevne vrijednosti prirodnog plina.
Prilikom projektiranja sustava koji koriste izgaranje goriva kao izvor energije, inženjeri moraju razmišljati o kalorijskim vrijednostima različitih goriva od kojih mogu birati, te izvagati troškove i prednosti svakog goriva. Učinkovitost sustava važna je vrijednost dizajna, ali inženjeri također moraju razmišljati o pitanjima kao što su skladištenje goriva, koliko gorivo može biti zagađujuće i koliko je gorivo dostupno na otvorenom tržištu. Ponekad se moraju napraviti kompromisi kako bi se sustav učinio dostupnijim potencijalnim kupcima koji se mogu nositi s problemima poput ograničene dostupnosti goriva.