Keloidni ožiljci, također poznati kao keloidi, su ožiljci koji rastu izvan kontrole, rastu veliki i strše izvan granica izvorne rane. Keloidi se mogu pojaviti u bilo kojoj fazi tijekom cijeljenja rana, a razlozi zbog kojih nastaju nisu u potpunosti razjašnjeni. Liječenje keloida može biti teško jer se oni često ponavljaju. Također je teško spriječiti keloidne ožiljke, jer se takvi ožiljci javljaju na ranama koje su savršeno zbrinute, kao i rane koje se ravnodušno liječe ili zanemaruju.
Ovi ožiljci izgledaju vrlo slični hipertrofičnim ožiljcima, ožiljcima koji postaju podignuti i zadebljani. Ključna razlika između dvije vrste izrastanja ožiljaka je u tome što keloidni ožiljci nadilaze izvornu ranu, dok će se hipertrofični ožiljci širiti na rubove rane i ne dalje. Keloidni ožiljci mogu biti gumene do vlaknaste teksture, te bijele do crvenkaste boje, ovisno o tome gdje se nalaze i vrstama kolagena prisutnih u ožiljnom tkivu.
Keloidi mogu rasti brzo ili sporo, a mogu se pojaviti bilo gdje na tijelu, kod ljudi bilo koje dobi, te u vezi s bilo kojom ranom, od starog prištića do mjesta operacije. Keloidi mogu svrbjeti ili peckati uz oštru bol, ovisno o pacijentu, a mogu ograničiti slobodu kretanja ako narastu posebno. Keloidni ožiljci se općenito tretiraju kao benigni, jer neće uzrokovati daljnje ozljede ili oštećenja, ali ljudi ih se često žele riješiti jer su neugledni, bolni ili iritantni.
Jednostavna operacija keloidnih ožiljaka često je neučinkovita jer će se izraslina vratiti. Laserska kirurgija, krioterapija i zračenje ponekad su uspješni. Osnovna kompresija zavojem na mjestu rane također može pomoći u smanjenju keloida. Pri pokušaju uklanjanja keloidnog ožiljka važno je potražiti savjet liječnika, jer se ožiljak može inficirati, što može dovesti do komplikacija za pacijenta.
Ovi ožiljci vjerojatno nastaju kada se koža popravi nakon ozljede i podjela stanica krene po zlu, potičući nekontrolirani rast kolagena i razvoj keloida. Ne postoji način da se to spriječi, iako je pravilna njega rane općenito dobra ideja. Održavanje mjesta rane čistim i suhim smanjit će rizik od infekcije i može smanjiti rizik od keloidnih ožiljaka. Kompresijski zavoji također mogu pomoći, a mogu se preporučiti nakon što kirurg izvede zahvat koji za sobom ostavlja veliku ranu.