Kontrole kapitala su ograničenja koja vlada postavlja na međunarodna ulaganja. Oni ograničavaju ili reguliraju prijenos kapitala u ili iz zemlje. U SAD-u se kapital definira kao financijska ulaganja i nekretnine. Kontrole kapitala očituju se u obliku kontrole cijena, kontrole kvalitete, zabrana i poreza.
Prve kontrole kapitala u SAD-u su uvedene tijekom Prvog svjetskog rata. Nametnuta su široka ograničenja na strana ulaganja kako bi se zadržao protok kapitala na domaćem frontu. Kontrole su omogućile veće prihode kroz oporezivanje, uz povećanje inflacije i snižavanje kamatnih stopa. Ukratko, kontrola kapitala prikupila je novi novac za ratne napore i omogućila vladi da se zadužuje protiv svog duga po boljoj stopi kako bi financirala rat.
Postoje dvije osnovne vrste kontrola kapitala: administrativne i tržišne. Administrativne kontrole, koje se nazivaju i izravne kontrole, zabranjuju protok kapitala. Tržišne kontrole, ili neizravne kontrole, obeshrabruju protok kapitala nametanjem skupih pravila. Oporezivanje i višestruki tečajevi nekoliko su primjera neizravnih kontrola.
Vlada može pokušati kontrolirati dvije vrste novčanih tokova. Kontrola odljeva novca, odnosno izlaska novca iz zemlje, općenito se radi kako bi se potaknuo rast unutar zemlje reinvestiranjem u samu zemlju i stabilizirao tečaj. Priljev novca, ili novac koji ulazi u zemlju, obično se kontrolira kako bi se smanjila nacionalna ekonomska volatilnost do koje može doći slučajnim ulaganjem.
Među političkom zajednicom postoji značajna rasprava o tome jesu li kontrole kapitala dobra stvar za gospodarstvo ili za zdravlje globalne trgovine. SAD uvelike drže uvjerenje da je kontrola kapitala loša stvar i da se treba koristiti samo u vrijeme krize, kao što je to bilo tijekom Prvog svjetskog rata. Druge su ih zemlje koristile u vremenima očajne nacionalne financijske krize i postale su studije slučaja za argumente za i protiv monetarne kontrole.
Međunarodni monetarni fond (MMF) je 2000. godine održao studiju koja je pokušala dati nepristran pogled na učinak kontrole kapitala na gospodarstvo pojedine županije. Studija je pokazala da pokušaj kontrole nepoželjnih transakcija može ometati poželjne. Istaknuto je da administrativni troškovi ponekad mogu biti nečuveni i potencijalno izgubiti više novca ako se kontrole ne provedu kako treba. Kontrole također mogu negativno utjecati na svjetsku percepciju financijskog tržišta neke zemlje, te stoga otežati zemlji pristup stranim sredstvima kada je to potrebno. Zaključak koji je izvučen iz studije bio je da su kontrole bile najučinkovitije kada su bile sveobuhvatne i strogo se provodile u vremenskom razdoblju za koje se smatralo da su potrebne.