Kontrole tečaja su politike i postupci koji se provode za kontrolu vrste valuta kojima se trguje na određenom tržištu. U većini situacija ta se ograničenja odnose i na domaću i na strane valute. Glavna svrha deviznih kontrola je održavanje većeg stupnja ekonomske stabilnosti unutar određene nacije, čineći kontrole ovog tipa od pomoći kada je ta nacionalna ekonomija donekle slaba.
U nekim slučajevima, devizne kontrole imaju za cilj reguliranje korištenja stranih valuta unutar zemlje. Kada je to slučaj, kontrole teže ograničavanju upotrebe bilo čega osim domaće valute, osim posebno identificiranih situacija trgovanja. Uz ograničavanje upotrebe bilo koje nedomaće valute, nacionalna vlada može zahtijevati utvrđeni tečaj između svoje valute i valuta izdanih u drugim zemljama. To pomaže da se domaća valuta barem interno održi stabilnom.
Ponekad se postavljaju strožije devizne kontrole koje u potpunosti sprječavaju korištenje strane valute na bilo koji način. U tim ekstremnim situacijama korištenje bilo čega osim domaće valute izričito je zabranjeno i može biti podložno novčanim ili drugim pravnim postupcima. Građanima se može zabraniti čak i posjedovanje strane valute, čak i ako ne planiraju koristiti tu valutu u svrhu trgovanja. Ako je bilo koja razmjena valuta uopće dopuštena, njome se upravlja putem odabranog broja mjenjača koje je ovlastila vlada. Čak i tada, ta odobrenja mogu biti podložna reviziji, što omogućuje opoziv tih trgovačkih privilegija kada i prema potrebi.
Nerezidenti koji žive u državi koja trenutno koristi deviznu kontrolu obično su vezani istim kontrolama kao i građani. Ako se ti nerezidenti odluče baviti aktivnostima za koje se smatra da krše te kontrole, nije neobično da se poduzmu neka vrsta kaznenih mjera. To može varirati od nametanja novčane kazne do provođenja nekog vremena u pritvoru službenika zakona ili čak deportacije.
Uobičajeno, korištenje kontrole razmjene ima za cilj pomoći naciji koja doživljava neku vrstu tranzicije u gospodarstvu. Posebne odredbe koje je pripremio Međunarodni novčani fond i koje podržava većina nacija omogućuju državama da provedu ove kontrole u ograničenim vremenskim razdobljima, pri čemu je trajanje tih kontrola određeno kretanjem gospodarstva unutar određene zemlje. Kontrole razmjene obično nisu poželjne niti potrebne u zemljama u kojima se gospodarstvo smatra stabilnim.