Kosti lica su skupina kostiju koje čine kostur lica, a prisutne su i kod ljudi i kod životinja. Ljudi obično imaju 14 kostiju na licu i one, zajedno s osam kostiju neurokranija ili moždanog omotača, čine lubanju. Obično se smatra da se sastoje od jedne donje čeljusti i sošaka, te parova maksilarne, zigomatične, nosne, suzne i nepčane kosti. Ove kosti počinju rasti kako se fetus razvija i, kao što to čine gotovo sve kosti, nastavljaju se širiti u koracima kako se osoba približava zrelosti. Osim što tvore osnovnu strukturu lica, ove kosti stvaraju šupljine na mjestima osjetilnih organa potrebnih za gledanje, mirisanje i kušanje. Također omogućuju unos hrane i zraka te učvršćuju zube i mišiće lica. Mala veličina ovih kostiju često znači da im je potrebno manje vremena da zacijele kada su prijelomi, iako ozljede u ovoj regiji mogu biti uočljivije; ako izlječenje nije savršeno, može dramatično utjecati na način na koji osoba osjeća okus ili miris, kao i promijeniti njezin ili njezin opći izgled.
Čeljusne kosti
Jedna od najlakše prepoznatljivih kostiju lica je čeljust. Ljudi i gotovo sve životinje imaju zglobne čeljusti koje se otvaraju kako bi omogućili pristup hrani, zraku i vodi do dišnog i probavnog sustava. Mandibula, ili donja čeljusna kost, nalazi se u podnožju kostura lica. Prvenstveno je odgovoran za kretanje žvakanja. To je najveća i ujedno najjača kost u ovoj regiji, a ujedno je i jedina koja ima značajan raspon pokreta. Ovaj raspon dolazi od dva temporomandibularna zgloba kosti, koji omogućuju podizanje i spuštanje mandibule i zuba koje drži.
Dvije maksilarne kosti čine gornju čeljust i središnji dio kostura lica. Ove kosti su spojene sa svim ostalim kostima lica osim mandibule. Međutim, kao i mandibula, imaju alveolarni rub koji se spaja sa zubnim utičnicama. Maksilarne kosti se spajaju s gornjim zubima, a mandibula s donjom čeljusti i tvore potpuna usta.
Jagodice
Zigomatske kosti, koje se obično nazivaju jagodice, tvore zglobove sa sljepoočnim kostima moždanog omotača. Oni također čine donji dio očnih duplja i odgovorni su za podignuti dio obraza. Uz jagodice su nosne kosti. Te se kosti spajaju s hrskavicom koja tvori vanjski nos. Nosne kosti su neke najčešće ozlijeđene kosti kod ljudi, vjerojatno zbog načina na koji mesnati nos strši; predmeti koji udaraju ili razbijaju hrskavicu nosa često također dolaze u dodir s tim tankim i nježnim kostima.
Dopuštajući za oči i nos
Suzne kosti nalaze se u unutarnjem dijelu očnih duplja. Oni čine dio strukture koja drži suznu vrećicu, što omogućuje da suze teku u nosnu šupljinu. Nepčane kosti su dvije male kosti smještene iza maksilarnih kostiju, a vomer se nalazi u nosnoj šupljini. Ova mala, osamljena kost čini donji dio nosne pregrade.
Kosti koje čine lice također stvaraju posebne strukture, zvane orbite, koje drže svako oko i očne mišiće na mjestu. Svaku orbitu stvaraju dijelovi svake kosti lica, isključujući mandibulu. Usporedbe radi, nosnu šupljinu čine dijelovi maksilarne i nepčane kosti te hrskavice.
Vrijeme zacjeljivanja i briga o ozljedama
Kosti lica često se najbrže obnavljaju u slučaju ozljede ili prijeloma, ali su i neke od najsklonijih oštećenjima. Ljudi i životinje podjednako često primaju udarce u lice kada su uključeni u nesreće ili tučnjave, osobito kada je u pitanju brzina; ozljede lica također su neke od najčešćih u organiziranom sportu i među sportašima. Moderni medicinski stručnjaci često su vrlo vješti u rekonstrukciji lica, ali blizina ovih kostiju očima, nosu, pa čak i mozgu znači da komplikacije mogu biti ozbiljnije. Obično je dobra ideja da se ljudi koji su doživjeli traumu lica odmah dobiju njegu kako bi se smanjio rizik od trajnog oštećenja stvari poput vida ili mirisa.