Kritički pravni studiji intelektualni su i pravni pokret koji dovodi u pitanje cjelokupni legitimitet zapadnog pravnog pristupa. Ovaj pokret, koji u političkom smislu ima lijevo orijentirano podrijetlo, gleda na pravni sustav kao na strukturno oruđe koje pomaže zadržati postojeće vodstvo, dok drži slabije ili siromašnije elemente društva. Članovi pokreta općenito ne vjeruju da je razumno odvajati zakon od politike, a mnogi članovi pravosuđa vide kao izvršitelje koji koriste zakon kao način održavanja ugnjetavanja. Pokret je započeo 1970-ih i bio je pod jakim utjecajem političkog aktivizma 1960-ih u Sjedinjenim Državama. S vremenom se pokret kritičkih pravnih studija proširio na nekoliko različitih ideoloških skupina koje se često slažu oko osnovnih problema, ali se mogu razlikovati u svojim predloženim rješenjima.
Ljudi koji se slažu s pokretom kritičkih pravnih studija općenito se snažno protive statusu quo. Na primjer, većina njih sklona je neslaganju s kapitalističkom ekonomijom i općenito im se ne sviđa individualističko stajalište koje zastupa većina zapadnih društava, radije umjesto toga preferiraju više zajedničku filozofiju. Oni koji su naklonjeni pokretu vjeruju da sadašnji pravni sustav igra ulogu u održavanju ovih struktura, pa smatraju da ga treba promijeniti ili barem sagledati iz drugog kuta.
Pokret za kritičke pravne studije vrlo je zabrinut za pomoć zaštiti slabih od ugnjetavanja od strane moćnih, a oni koji ga slijede vide sadašnji pravni sustav kao neprijatelja u toj borbi. Vjeruju da čak i kada se čini da zakon favorizira slabe, on će imati tendenciju da bude nagnut tako da funkcionira za one koji već imaju moć. Tako, na primjer, rasne većine često koriste zakon kako bi povrijedile i oslabile manjine, ili muškarci da bi stekli statusnu prednost nad ženama.
Ljudi iz pokreta za kritičke pravne studije vjeruju da je percepcija razlike između prava i politike zapravo mit. Oni vide pravo kao oruđe politike, ili čak kao zasebnu vrstu politike za sebe. Mnogi ljudi u pokretu također sugeriraju da je zakon gotovo besmislen jer je toliko otvoren za različita tumačenja. Postoji uvjerenje da će ova otvorenost tumačenju gotovo uvijek biti nagnuta u korist onih koji već vode stvari, dok će autsajderi spriječiti da imaju riječ o vodstvu.