Linux naredbe su upute koje se izdaju u naredbenom retku kada se radi pod Linux operativnim sustavom poznatim kao distribucija, “distro” ili “okus”. Naredbe se mogu smatrati naredbama koje se daju operativnom sustavu ili softverskom programu koji radi pod sustavom kako bi ga natjerali da nešto učini ili da ga prisili da prestane raditi nešto, kao što je pokretanje procesa. Može se reći da su Linux naredbe svojevrsni jezik putem kojeg osoba može komunicirati sa softverom, pa čak i kontrolirati hardver.
Slova, brojevi i simboli koriste se u različitim kombinacijama za formiranje Linux naredbi koje mogu izvršiti zadatke kao što su promjena razina pokretanja ili stvaranje, brisanje, modificiranje i kopiranje datoteka i direktorija. Linux naredbe se koriste za kreiranje i upravljanje korisnicima na višekorisničkom sustavu, dodavanje i upravljanje lokalnim i mrežnim pisačima, kontrolu mrežnih sučelja, postavljanje datuma i vremena te ponovno pokretanje ili gašenje sustava. Rad na Linux naredbenom retku ne uključuje korištenje miša, kao što je obično slučaj kada se radi unutar grafičkog korisničkog sučelja (GUI). Obično se vide samo dvije boje — boja pozadine i boja teksta — i nema mjesta za pogreške, što može biti pogubno za sustav ako korisnik radi kao root operater.
Za razliku od slučajnog klikanja na ikonu u većini slučajeva, pogreška prilikom izdavanja Linux naredbi može rezultirati porukama o pogrešci ili neželjenim iznenađenjima. Poruke o pogrešci mogu se pojaviti kada se napravi greška koju sustav ne razumije. Iako će slučajni klik na ikonu i dalje otvoriti program, ako sve radi ispravno, pogreška u sintaksi Linux naredbi možda neće biti shvaćena. Na primjer, naredba “cd”, koja omogućuje operateru promjenu direktorija, neće se razumjeti ako je pogrešno upisana kao “cf”. Naredba “rm -f” koja se koristi za prisilno brisanje ili uklanjanje datoteke, ako je upisana greškom, može rezultirati gubitkom podataka.
Mnoge su naredbe iste ili su slične naredbama Unixa, jer su sve distribucije Linuxa sustavi temeljeni na Unixu. Na primjer, naredba “ls” navodi sve datoteke u trenutnom direktoriju, a “pwd” ispisuje radni direktorij na Linux i Unix sustavu. Naredbe ne samo da moraju biti ispravno napisane, već moraju biti u točnim velikim i velikim slovima, jer je Linux sustav osjetljiv na velika i mala slova. Postoje mnoge naredbe koje se moraju koristiti za potpuno upravljanje sustavom bez korištenja GUI-ja. Ne samo da se naredbe moraju naučiti, potrebno je naučiti argumente koji im se mogu i ponekad moraju proslijediti, zajedno sa znanjem kako zatražiti izbornik pomoći unutar sustava.
Razlog zašto je važno raditi s Linux naredbama čak i kada se izvodi distribucija s naprednim Windows sustavom je taj što se određeni administrativni zadaci ne mogu izvesti učinkovito ili uopće osim u naredbenom retku. Osnovne Linux naredbe mogu se naučiti iz tutorijala koji su besplatni na Internetu i iz knjiga na tu temu. Ovi nalozi zapravo upravljaju sustavom, stoga je vrlo važno da korisnici pregledaju koji se nalozi izdaju prije nego pritisnu enter. Root korisnik ima potpunu kontrolu nad sustavom. Izdavanje naredbi koje se ne razumiju u potpunosti ili koje se zloupotrebljavaju može uništiti integritet cijelog sustava.