Inferiorna roba je roba koja doživljava pad potražnje kada se dohodak potrošača povećava. Suprotnost inferiornim dobrima su normalna dobra za koja se povećava potražnja kada se povećava dohodak potrošača. Ovi koncepti potječu iz teorije potrošača u mikroekonomiji koja povezuje preferencije s krivuljama potražnje. Teorija potrošača koristi modele za predstavljanje hipotetičkih obrazaca potražnje za pojedinačne kupce.
Primjer inferiornog dobra je javni prijevoz. U pravilu, javni prijevoz koriste oni koji si ne mogu priuštiti osobno vozilo i troškove koji idu uz vlasništvo. Osobna vozila nude smanjenje vremena prijevoza i dodatnu pogodnost ne pridržavanja rasporeda autobusa. Povećanje prihoda omogućuje kupnju ili najam vozila, auto osiguranje, plin i redovito održavanje. Kada se to dogodi, odustaje se od korištenja javnog prijevoza u korist korištenja automobila, normalnog dobra.
Ekonomisti koriste izraz elastičnost potražnje za označavanje promjene potražnje za artiklom kako se dohodak povećava. Za inferiorna dobra kaže se da imaju negativnu dohodovnu elastičnost potražnje. Nasuprot tome, normalna roba ima pozitivnu elastičnost potražnje.
Drugi ekonomski izraz koji se koristi za normalna i inferiorna dobra je učinak dohotka. Efekt dohotka je ideja da će potrošači kupiti više određene robe kako cijena robe pada. U slučaju normalnog dobra postoji pozitivan učinak prihoda jer si potrošač s istom razinom dohotka može priuštiti više robe. Učinak dohotka je negativan kod inferiornog dobra, ali drugi učinak, koji se zove učinak zamjene, uzrokuje blagi ukupni porast potrošnje inferiornog dobra kako cijena pada.
Postoji izuzetno rijetka vrsta inferiorne robe koja se zove Giffenova roba. Ekonomisti se ne slažu postoji li Giffenovo dobro u stvarnoj situaciji ili ne. Giffenova roba je inferiorna roba koju potrošači sve više kupuju kako cijena raste, kršeći zakon potražnje.
U prošlosti su ekonomisti tvrdili da je krumpir bio Giffenovo dobro tijekom gladi krumpira u Irskoj. Međutim, nedostatak krumpira u zemlji znači da nije bilo moguće povećati potrošnju kako cijena raste. Neki ekonomisti vjeruju da je riža bila Giffenova dobra u Kini kada su ukinute subvencije. Tvrde da, iako je cijena riže porasla, riža je ostala najjeftiniji izvor kalorija i stoga se kupovala u većim količinama.