Makrolidi su klasa lijekova koji imaju makrolidni prsten kao dio svoje kemijske strukture; ova struktura prstena je ono što lijekovima daje njihovu kemijsku aktivnost. Ovi lijekovi se koriste ili za liječenje bakterijskih infekcija ili za smanjenje aktivnosti imunološkog sustava tijela. Iako lijekovi iz ove klase mogu imati brojne nuspojave, obično se propisuju jer je njihova dobra veća od mogućih štetnih učinaka.
Mnogi makrolidi se koriste kao antibiotski lijekovi i bore se protiv infekcije tako što inhibiraju sposobnost bakterija da stvaraju proteine. Primjeri antibiotskih makrolida uključuju klaritromicin, eritromicin i azitromicin. Bez svoje sposobnosti za proizvodnju proteina, bakterije se ne mogu razmnožavati. Kao rezultat toga, razina bakterija se stabilizira, a na kraju i smanjuje uz nastavak upotrebe antibiotika. Klinički simptomi povezani s bakterijskom infekcijom se smanjuju kako bakterije odumiru.
Brojne bakterijske infekcije mogu se liječiti makrolidima. Obično se koriste za liječenje infekcija respiratornog trakta kao što su upala pluća, bronhitis i sinusitis. Mnoge genitourinarne infekcije kao što su upalna bolest zdjelice, klamidija i infekcije mokraćnog sustava također dobro reagiraju na ove antibiotike. Ostale namjene uključuju liječenje putničkog proljeva i kožnih infekcija.
Nuspojave uzrokovane makrolidnim antibioticima obično su blage, ali mogu uključivati proljev, mučninu, osip i glavobolju. Bolesnici s mijastenijom gravis, niskim kalijem u krvi ili oštećenjem bubrega trebaju biti oprezni pri uzimanju ovih lijekova jer bi mogli imati ozbiljnije nuspojave. Ovi antibiotski lijekovi dostupni su samo na recept u Sjedinjenim Državama.
Druga upotreba za makrolide su kao imunosupresivni agensi. Mehanizam djelovanja ovih lijekova razlikuje se od djelovanja makrolida antibiotika. Imunosupresivni makrolidi inhibiraju aktivaciju T stanica, koje su vrsta bijelih krvnih stanica važnih u zaštiti tijela od oštećenja. Smanjena aktivnost T stanica rezultira supresijom imunološkog sustava. Neantibiotski makrolidi uključuju takrolimus, pimekrolimus i sirolimus.
Imunosupresivni makrolidi važni su u liječenju brojnih stanja. Jedna upotreba ovih lijekova je suzbijanje imunološkog sustava pacijenata koji primaju transplantaciju organa. Bez imunosupresivnih sredstava, imunološki sustav primatelja mogao bi odbiti presađeni organ. Druga upotreba lijekova je za liječenje raznih autoimunih bolesti kao što su ulcerozni kolitis i psorijaza. U tim uvjetima imunološki sustav napada tijelo, a suzbijanje djelovanja imunološkog sustava rezultira smanjenjem simptoma.
Nuspojave ovih imunosupresivnih sredstava obično su teže u usporedbi s njihovim antibioticima. Mogu smanjiti krvnu sliku, povećati rizik od infekcije i uzrokovati srčane aritmije. Često te lijekove propisuju samo stručnjaci kao što su reumatolozi ili liječnici obučeni za transplantacijske lijekove.