Metaloidi su kemijski izraz koji se koristi za opisivanje skupine kemijskih elemenata koji dijele neka fizička i kemijska svojstva metala, kao što su željezo i bakar, ali se ne mogu klasificirati kao metali jer dijele i neka svojstva nemetalnih elemenata. , kao što su ugljik i sumpor. Za metaloide se obično kaže da se sastoje od bora, arsena, antimona, telurija, germanija i silicija. Ponekad su uključeni i polonij i astat, ali postoje znanstvene rasprave o tome jesu li oni pravi metaloidi. Ovi elementi su često krhki i sjajni po izgledu, ali ne postoji stroga definicija svojstava i karakteristika potrebnih da bi se element definirao kao metaloid. Pojam polumetali ponekad se također koristi za označavanje metaloidnih elemenata, ali ovaj pojam uključuje ne samo kemijske elemente, već i spojeve sastavljene od nekoliko elemenata.
Svi metaloidi su krute tvari pri normalnom tlaku i temperaturi, a neke od karakteristika metaloida, poput sjaja ili sjaja, slične su karakteristikama metalnih elemenata. Međutim, svojstva metaloida kao što su njihova energija ionizacije, elektronegativnost i kemijska reaktivnost razlikuju se i od nemetalnih i metalnih elemenata u periodnom sustavu. Na primjer, kemijska reaktivnost bora je u nekim slučajevima kao kod metala, au drugim slučajevima kao kod nemetala, ovisno o tome s kojim materijalom reagira.
Metaloidi se razlikuju po gustoći i na kojoj temperaturi ključaju ili se tope. Nekoliko metaloidnih elemenata su poluvodiči, što znači da mogu nositi električni naboj. Bor, silicij i germanij su poluvodiči koji se koriste u proizvodnji elektronike, na primjer za izradu tranzistora, dioda i solarnih baterija. Silicij je posebno važan poluvodički materijal u proizvodnji računalnih komponenti kao što su računalni čipovi. Silicij se također koristi u tako raznolikim proizvodima kao što su lakovi za kosu, ljepila i lakovi za automobile.
Drugi metaloidi se također koriste u razne znanstvene i industrijske svrhe. Germanij se koristi u proizvodnji tranzistorskih elemenata te za izradu spektroskopa i infracrvenih detektora. Arsen je dobro poznat kao otrovna tvar, ali se može koristiti i kao doping agens, što znači da se dodaje u poluvodiče radi poboljšanja njihove vodljivosti. Antimon je još jedan doping agens, a također se koristi u proizvodnji akumulatora. Telur se često koristi za promjenu svojstava raznih metala i legura, poput bakra ili nehrđajućeg čelika, a koristi se i u proizvodnji obojenog stakla i keramike.