Od grčkog za “sićušnu” i latinskog za “čupavu kosu”, izraz mikrovila odnosi se na mikroskopske izbočine na površini određenih stanica tijela. Neke mikroresice su specijalizirani dijelovi osjetilnih organa, kao što su uho, jezik i nos. Drugi pomažu unutarnjim organima da pravilno funkcioniraju. Ove sićušne strukture mogu povećati površinu stanice 600 puta od njezine izvorne veličine, povećavajući njezinu sposobnost izlučivanja ili apsorpcije.
U unutarnjem uhu, mikroresice – nazvane stereocilije – u pužnici su instrumentalne za sluh. Ove minijaturne niti otkrivaju zvuk i prenose slušne informacije do slušnog živca. Kako ljudi stare, obično doživljavaju gubitak sluha, često zbog oštećenja tih sitnih dlačica. Čimbenici koji bi mogli oštetiti ili uništiti ove bitne stanične šupljine u slušnom sustavu uključuju pretjeranu buku kao što su teški strojevi, glasna glazba i mlazni motori. Ljudi koji žive i rade u područjima s visokim brojem decibela obično nose čepove za uši kako bi zaštitili stereocilije.
Gornja strana ljudskog jezika također je prekrivena izbočinama nalik prstima koje se nazivaju papile. Ove papile sadrže okusne pupoljke koji se sastoje od specijaliziranih mikroresica. Svaki mikrovilus upija okus – gorak, sladak, kiselkast i slan – i šalje informacije u mozak. Mozak dešifrira poruku i odlučuje hoće li prihvatiti ili odbiti hranu ili piće. Na primjer, gorka hrana ponekad može biti opasna za konzumiranje.
U nosu stanice olfaktornih receptora prekrivene mikroresicama apsorbiraju male količine vlage opterećene mirisom i prenose informacije u mozak. Kao i kod sluha i okusa, ove senzorne informacije mozak obično koristi za određivanje sigurnosti okolišnih podražaja. Na primjer, ako hrana ispušta neugodan miris, možda je neprikladna za konzumiranje. Detekcija dima može signalizirati opasnost od požara. S druge strane, mikroresice također mogu pomoći u reprodukciji, jer također mogu otkriti feromone budućeg partnera.
Intestinalne stanične izbočine također pomažu tjelesnim sustavima da pravilno funkcioniraju. U crijevima mikroresice povećavaju površinu probavnih stanica kako bi crijevima pomogle da apsorbiraju svaki djelić hranjivih tvari dobivenih iz unesene hrane. Također povećavaju broj i funkcionalnost enzima koji obrađuju ugljikohidrate. Mikrovi se pojavljuju u proksimalnom tubulu bubrega kao “granica četkice”, tako nazvana zato što ova bliska skupina sićušnih izbočina nalikuje vrhu kista pod svjetlosnim mikroskopom. Ove nefritične mikroresice djeluju kao mehanoreceptori, šaljući u mozak informacije o bubrezima.