Mikrobne prostirke su višeslojni listovi mikroorganizama – uglavnom bakterija i arheja (još jedna domena mikroba veličine bakterije) koji su dominirali velikim dijelom planeta milijardama godina, prije evolucije višestaničnih organizama, koji su odmah pojeli te mikrobe čim stigli su na lice mjesta. Mikrobne prostirke često se nalaze na granici između dviju tvari, osobito u vlažnim ili potopljenim okruženjima, kao što je morsko dno. Ove mikrobne prostirke zajedno drže izvanstanične polimerne tvari – također poznate kao šljam – koje pojačavaju njihovu strukturu i prianjaju na podlogu.
Fosilni dokazi mikrobnih prostirki pojavljuju se još prije 3,500 milijuna godina, služeći kao najraniji izravni dokaz života na Zemlji. U početku su mikrobi u prostirkama bili kemoautotrofni – što znači da su dobili energiju i ugljik kombinirajući zajedno kemikalije koje se uglavnom nalaze u hidrotermalnim otvorima na dnu oceana. Zatim, prije oko 2,600 milijuna godina, mikrobi su razvili fotosintezu, mogli su se proširiti iz “hidrotermalnog geta” u mnogo širi raspon okruženja, posebno na gornjih 100 – 300 m (328 – 985 stopa) vodenog stupca, poznatog kao pelagijska zona, i bilo koji dio morskog dna s dostupnim svjetlom.
Mikrobne prostirke su kontekst unutar prvih evoluiranih višestaničnih organizama. Neki znanstvenici tvrde da su najraniji višestanični organizmi, edijakarska fauna, živjeli pričvršćeni za prostirke i dobivali energiju kroz simbiozu s algama, raspoređenim po njihovim tijelima. Barem se to čini vjerojatnim, budući da organizmi iz Ediacarana nemaju crijeva ili bilo kakav očiti uređaj za hranjenje. U onom što se naziva “život na strunjačama”, pokretni organizmi su se u početku razvili kao rovokopači u strunjačama, kopajući kroz njih plitke vodoravne jazbine, od kojih su neke sačuvane do danas.
Tijekom kambrijskog razdoblja, prije oko 542 milijuna godina, dogodila se “revolucija bioerozije” koja se dogodila kada su mobilne životinje proširile svoju veličinu, složenost i skup ponašanja. Zapravo, složene vertikalne jazbine — koje nisu bile u prethodnom edijakarskom razdoblju — dio su službene definicije početka kambrija, zajedno s pojavom sveprisutnih organizama poznatih kao fauna malih školjki. Ove složene jame označile su početak kraja mikrobnih prostirki, koje si više nisu mogle priuštiti postojanje kao tako koncentrirani izvor hrane na otvorenom. Danas se mikrobne prostirke nalaze samo u područjima lišenim većine drugog života, kao što su tanke kore u pustinjama, u vrlo slanoj vodi ili u dubokim dijelovima oceanskog dna.