Perspektive u računovodstvu minimalnih plaćanja najma razlikuju se između najmoprimca i najmodavca. Iz perspektive najmoprimca, takva plaćanja se izračunavaju kako bi se odredio najniži iznos koji se plaća za vrijeme trajanja najma. Najmodavatelji, međutim, moraju odrediti vrijednost najma u bilo kojem trenutku, što se radi zbrajanjem i oduzimanjem ostalih faktora troškova kako bi se došlo do minimalne naplate najma. Određivanje tih minimuma nije uvijek jednostavno ni za jednu stranu, jer osim stvarne strukture plaćanja postoje i drugi faktori troškova koji mogu, ali i ne moraju doći u obzir. Neke od tih troškova snosi najmoprimac, povećavajući minimalnu najamninu, dok druge snosi najmodavac, što narušava vrijednost najma.
Uobičajena plaćanja najma izračunavaju se jednostavnim dijeljenjem ukupnog iznosa dospjelih za najmove na kraju ugovora s ukupnim brojem plaćanja koja treba izvršiti. Međutim, dobiveni iznos neće pružiti točan prikaz minimalnih plaćanja najma. Čimbenici koji obično utječu na najmoprimca su dodatni uvjeti ugovora, jamstva dana u vezi s vrijednostima imovine zakupljene na kraju najma i potrebna dodatna naknada ako se najam ne obnovi kako je dogovoreno. Uzimanje u obzir svakog od ovih relevantnih čimbenika i poznavanje načina na koji najmoprimac planira iskoristiti te opcije omogućit će računovođi najmoprimca da dođe do točne brojke.
S druge strane, isti se principi primjenjuju na najmodavca kada izračunava vrijednost najma u bilo kojem trenutku. Osim utvrđivanja načina na koji najmoprimac namjerava iskoristiti opcije vezane uz relevantne troškovne čimbenike, najmodavac također treba uzeti u obzir sve dodatne troškove koje on ili ona ima. Takvi troškovi koje ima najmodavac mogu uključivati održavanje, osiguranje ili čak poreze u nekim slučajevima. Oduzimanje tih troškovnih faktora, dok se u obzir uzmu faktori koje snosi najmoprimac, omogućit će najmodavcu da obračuna minimalna plaćanja najma. Nakon toga, najmodavac to može koristiti kao početnu točku za određivanje vrijednosti u bilo kojem trenutku tijekom najma, a zatim tu vrijednost dodijeliti u računovodstvene svrhe.
Uredba Odbora za financijsko računovodstvene standarde (FASB) pruža dokumentirane standarde koje se moraju slijediti iz obje perspektive pri utvrđivanju minimalnih plaćanja najma. Praćenje tih standarda osigurava da i najmoprimac i najmodavac dođu do vrijednosti koristeći standardne metodologije koje razumiju svi računovođe i menadžeri. Određivanje sadašnjih vrijednosti, bez obzira na svrhu, može imati veliki utjecaj na cjelokupno računovodstvo poduzeća. To točno pomaže tvrtkama da izbjegnu pogrešno tumačenje financijskih izvješća ili pogrešno predstavljanje razumnih vrijednosti za ugovore o najmu.