Mioklonički napadaji ili trzaji su kratke kontrakcije ili opuštanja mišića ili mišićne skupine, što rezultira iznenadnim, skokovitim pokretom. Pozitivni mioklonus karakterizira mišićna kontrakcija, a negativni mioklonus naglo opuštanje mišića. Oni mogu biti simptom bolesti, osobito ako se ponavljaju, ali također ne moraju biti razlog za brigu. Mnogi neurološki poremećaji, uključujući epilepsiju, mogu uzrokovati takve napadaje.
Većina ljudi je doživjela ove napadaje nekog oblika. Na primjer, štucanje je mioklonski napad mišića dijafragme. Ljudi također često doživljavaju onaj koji se zove “hipnički trzaj” neposredno prije spavanja, a takvi slučajevi nisu razlog za uzbunu.
Mioklonični napadaji čest su simptom raznih neuroloških poremećaja, uključujući miokloničku epilepsiju, Lennox-Gastautov sindrom (LGS), Alzheimerovu bolest, Creutzfeldt-Jakobovu bolest (CJD), lupus, multiplu sklerozu, Parkinsonovu bolest i subakutnu sklerozu. Osim toga, mogu biti posljedica poremećaja spavanja, infekcije, trovanja lijekovima ili nuspojava ili ozljede glave ili leđne moždine. U rijetkim slučajevima, ozljeda perifernog živčanog sustava također može uzrokovati njihov razvoj. Tumori mozga, moždani udar i zatajenje bubrega ili jetre također mogu uzrokovati takve napadaje. Hipoksija, produljena deprivacija kisika mozgu, je još jedan mogući okidač.
Postoje različite vrste miokloničnih napadaja, a neki su teži od drugih. Akcijski mioklonus, koji se ponekad smatra najtežim oblikom, uzrokovan je oštećenjem mozga, a karakterizira ga trzanje mišića koje prati namjeru ili pokušaj voljnog pokreta. Mioklonus osjetljiv na podražaje rezultira napadajem izazvanim bukom, svjetlom ili zvukom. Druge vrste nemaju vidljiv okidač i mogu se dogoditi čak i tijekom spavanja. Mnoge vrste mioklonusa, kao što je palatalni mioklonus, koji zahvaća meko nepce i mišiće lica, ograničeni su na određeno područje tijela.
Ovi napadaji nisu opasni po život, ali mogu biti iscrpljujući do određenog stupnja i mogu biti znak ozbiljnijeg stanja. Obično se liječe lijekovima, kao što je benzodiazepin klonazepam, iako ovi lijekovi mogu izgubiti svoju učinkovitost s produljenom primjenom i imati nuspojave, uključujući pospanost i gubitak koordinacije. Lijekovi za epilepsiju, kao što su barbiturati i antiepileptici poput primidona, također mogu biti učinkoviti, a djeluju tako da usporavaju središnji živčani sustav. Ponekad su najkorisnije određene kombinacije lijekova, budući da takvi napadaji mogu imati složene uzroke.