Što su mišićna vlakna tipa I?

Naizmjenično poznata kao sporo trzajuća mišićna vlakna, mišićna vlakna tipa I nalaze se u skeletnim mišićima, tipu mišića koji proizvodi kretanje pričvršćujući se za kosti. Ova vlakna se pozivaju tijekom niskog intenziteta i dugotrajnih pokreta mišića, za razliku od mišićnih vlakana tipa II, koja proizvode pokrete visokog intenziteta i kratkotrajne pokrete. Svo mišićno tkivo se sastoji od različitog omjera ovih vrsta vlakana, pri čemu je taj omjer genetski određen. Kao takvi, neki su pojedinci bolje prilagođeni eksplozivnijim tipovima pokreta kao što je sprint, dok drugi, oni za koje se pokazalo da posjeduju više mišićnih vlakana tipa I, bolje izvode aktivnosti izdržljivosti poput trčanja na daljinu.

Funkcionalne jedinice skeletnih mišića, mišićnih vlakana ili miofibera, su izdužene mišićne stanice koje posjeduju više jezgri i daju mišiću prugasti izgled. Unutar tih stanica nalaze se trake poznate kao sarkomeri koji sadrže naizmjenične filamente ili redove proteina poznatih kao aktin i miozin. Vezano djelovanje ovih proteina koji se povlače jedan protiv drugog uzrokuje skraćivanje sarkomera kao jedinice. Kada se svi sarkomeri u svim mišićnim vlaknima u mišiću istovremeno skrate, dolazi do mišićne kontrakcije, što uzrokuje povlačenje mišića na kostima za pričvršćivanje i time pokreće kretanje oko zgloba.

Mišićna vlakna tipa I razlikuju se od mišićnih vlakana tipa II, kojih ima više tipova, na nekoliko načina. Prvo, mišićna vlakna tipa I crvena su po izgledu jer sadrže dodatni protein koji se zove mioglobin na koji se veže kisik. Prisutnost kisika u vlaknima tipa I čini ih prikladnijima za aerobnu aktivnost, koja zahtijeva kisik za proizvodnju energije. Također su gušće s kapilarama, zbog njihove crvene boje, kao i zbog povećane razine kisika, te s mitohondrijima, jedinicama mišićnih stanica koje proizvode energiju.

Vlakna tipa II su bijele boje jer u tim stanicama nema mioglobina, što ih čini anaerobnim. Oni ovise o onome što je poznato kao glikolitički enzimi koji opskrbljuju stanice energijom. Te kemijske tvari razgrađuju glukozu, najjednostavniji ugljikohidrat koji tijelo koristi za energiju.

Drugi način na koji se mišićna vlakna tipa I razlikuju od vlakana tipa II je njihova brzina kontrakcije i njihova razina otpornosti na umor. Između ova dva čimbenika postoji obrnuto proporcionalan odnos: vlakna tipa I sporo se skupljaju i vrlo su otporna na umor, dok se vlakna tipa II brže skupljaju i manje su otporna na zamor. Vlakna tipa IIa, na primjer, posjeduju relativno visoku otpornost na umor i proizvode samo umjereno brze kontrakcije mišića. Vlakna tipa IIb, s druge strane, koja se najbrže skupljaju od svih vrsta vlakana, imaju nisku otpornost na zamor. Svjetski elitni sprinteri vjerojatno imaju visok postotak vlakana tipa IIb u svojim mišićima, što uzrokuje njihove mišiće da proizvode eksplozivne kontrakcije, ali se vrlo brzo umaraju, dok najbolji trkači na daljinu obično posjeduju visok postotak mišićnih vlakana tipa I, što ih čini sposobnima trčite sporijim tempom dulje vrijeme.