Što su mobilne telekomunikacije?

Stanične telekomunikacije predstavljaju široku lepezu tehnologija koje korisnicima pružaju mobilnu komunikaciju, kako u obliku prijenosa glasa tako i podataka. Izvorno je ove tehnologije razvila vojska, ali su od tada postale dostupnije velikom dijelu opće populacije u mnogim dijelovima svijeta. Telekomunikacijske tvrtke pružaju mobilne usluge kroz niz različitih standarda. Jedan standard obično nije kompatibilan s standardom drugih telekomunikacijskih mreža.

Na najosnovnijoj razini, mobilna komunikacija se odvija s uređajem koji nije spojen na stalni izvor napajanja. Cellular znači da uređaj ima gorivnu ćeliju, najvjerojatnije u obliku uobičajene baterije. Iako bi se to teoretski moglo primijeniti i na bežične telefone, mobiteli se razlikuju po tome što im nije potrebna stalna baza za prijenos i primanje signala.

U početku su se mobilne telekomunikacije uglavnom odvijale preko analognih sustava. Ti su sustavi bilježili valne oblike i prenosili te valove bez značajnog mijenjanja izvornog stanja. Valni oblik mogao bi se nenamjerno promijeniti degradacijom signala, osobito na većim udaljenostima. Nadalje, ovi se signali također lako mogu presresti, čime je sigurnost prijenosa ključna briga među onima koji su imali osjetljive informacije za razmjenu.

Digitalne mobilne telekomunikacijske tehnologije promijenile su to, pretvarajući signale u skupine brojeva koje se ne mogu razbiti tijekom vremena ili udaljenosti. Kao rezultat ove digitalne transformacije, mobilne telekomunikacije temelje se na mnogim različitim standardima. Ako mobilna mreža koristi jedan sustav, a određeni telefon koristi drugi sustav, ta dva neće moći komunicirati. Telefoni i sustavi koji rade na istom standardu obično mogu raditi jedni s drugima, čak i ako sustav nije u vlasništvu određenog davatelja usluga korisnika.
Najpopularniji digitalni standardi su Code Division Multiple Access (CDMA) i Globalni sustav za mobilnu komunikaciju (GSM). GSM je standard koji se koristi u velikom dijelu svijeta. U Sjedinjenim Državama dijeli tržišni udio s CDMA-om. Telefoni koji rade na CDMA standardu vjerojatno će biti beskorisni u europskim zemljama i drugim mjestima gdje je GSM jedini standard koji se koristi. U Sjedinjenim Državama se oba standarda često koriste unutar istog zemljopisnog područja.
Ako je dostupno više standarda, pojedinci mogu imati izbor u mobilnim telekomunikacijama, ali to nije zajamčeno. Oni koji imaju pitanja o usluzi ili kompatibilnosti trebali bi provjeriti kod različitih mobilnih telekomunikacijskih tvrtki koje opslužuju njihovo područje. Na kraju, konačni izbor možda nije pitanje standarda mobilne tehnologije, već koje tvrtke pružaju najbolju uslugu i vrijednost.