Kada su se mobilni telefoni pojavili kao održiva opcija za prosječnog potrošača, bili su ponuđeni na ugovorima koji su zahtijevali od kupca da se obveže na jednogodišnji ili dvogodišnji plan. Naposljetku su se počeli pojavljivati davatelji mobilnih telefona bez ugovora ili unaprijed plaćenih mobilnih telefona kako bi se obratili rastućem tržištu potencijalnih potrošača koji se ili nisu kvalificirali za ili nisu odlučili sklopiti ugovor za uslugu mobilnog telefona. Pružatelji usluga koji nude mobitele bez ugovora dopuštaju potrošačima kupnju minuta u malim do velikim količinama koje se zatim “utovaruju” na mobitel i mogu se koristiti prema potrebi. Ostali davatelji mobitela bez ugovora omogućuju korisnicima plaćanje mjesečne neograničene usluge unaprijed po unaprijed određenoj cijeni. Korištenje se, dakle, plaća unaprijed umjesto na kraju ciklusa naplate kao što je slučaj s tradicionalnim planovima za mobitele.
Pretplaćeni mobiteli ili mobiteli bez ugovora općenito se mogu lako kupiti u raznim lokalnim trgovinama ili na kioscima koji se nalaze unutar većih trgovačkih centara. Neki od većih pružatelja usluga tradicionalnih mobilnih telefona također pružaju mogućnost potrošačima da odaberu unaprijed plaćenu uslugu umjesto ugovorne usluge. Minute se tada mogu kupiti zasebno, ili potrošač može unaprijed kupiti mjesečnu neograničenu uslugu.
S tradicionalnim planom za mobitele, potrošač mora dati osobne podatke koji dokazuju da je stariji od 18 godina, kao i identifikaciju kako bi davatelj mogao izvršiti provjeru kreditne sposobnosti kako bi utvrdio je li potreban depozit. Ako kreditni rezultat podnositelja zahtjeva nije dovoljno visok, općenito je potreban veliki depozit. Kao rezultat toga, svatko mlađi od 18 godina ili tko ne ispunjava uvjete kreditne ocjene ili ne može sklopiti ugovor ili prvo mora platiti znatan depozit.
Jedna od prednosti mobitela bez ugovora je što je potrebno vrlo malo osobnih podataka i ne postoji zahtjev za minimalnu dob zbog činjenice da potrošač ne sklapa ugovor s davateljem. Osim toga, kreditni rezultat neke osobe je irelevantan, što omogućava posjedovanje mobitela velikom dijelu stanovništva čija je kreditna ocjena niža od prihvatljivog ili nepostojeća. Dodatna prednost mobitela bez ugovora je to što je nemoguće da korisnik naplaćuje prekomjerne troškove, jer telefon jednostavno prestaje raditi kada se minute potroše. Plan također može biti za neograničenu uslugu uz unaprijed postavljeni i unaprijed plaćeni iznos koji se mora platiti na početku ciklusa umjesto nakon završetka ciklusa. Pre-paid mobiteli također su izvrsna opcija za vrlo mlade korisnike kojima je u idealnom slučaju mobitel potreban samo za hitne slučajeve.
Među nedostacima mobitela bez ugovora je to što potrošač obično ima manji izbor pri odabiru telefona i mora platiti punu maloprodajnu cijenu telefona. Uz tradicionalne planove za mobitele, davatelj često nudi telefone po duboko sniženoj cijeni jer računaju da će zaraditi novac od potrošača tijekom trajanja samog ugovora. Pokrivenost također može biti problem s pre-paid mobitelima, budući da su mnogi davatelji pre-paid mobitela manji davatelji koji nemaju kapacitet da osiguraju pokrivenost koju pruža veća tvrtka.