Naknade za nezaposlene su novčane naknade koje neki ljudi mogu prikupiti u slučaju da ostanu nezaposleni ne svojom krivnjom. Oni su regulirani i kontrolirani kroz vlade i razlikuju se ovisno o nadležnosti i lokaciji. U Sjedinjenim Američkim Državama te naknade započele su temeljem Zakona o socijalnom osiguranju iz 1935. godine, a regulira ih Ministarstvo rada SAD-a. Većina sustava, uključujući i Sjedinjene Države, dizajnirani su samo za pomoć ljudima s osnovnim potrebama dok traže posao koji se isplati.
Na mnogim mjestima naknade za nezaposlene dostupne su samo radnicima koji rade u statusu zaposlenika, a naknada se temelji na posljednjem prethodnom dohotku radnika. Naknade se prikupljaju u obliku tjedne novčane naknade koja je često samo postotak prethodne plaće pojedinca. Porezi se općenito ne zadržavaju od naknade za nezaposlene, iako to može varirati.
Kvalificirajući čimbenici za prikupljanje naknada također se razlikuju ovisno o lokaciji i nadležnosti, ali često zahtijevaju da je osoba koja ispunjava uvjete prethodno bila zaposlena na određeno vrijeme i da je ostala nezaposlena zbog otkaza ili prestanka koji nije povezan s pojedinačnim radnim učinkom. Iako se zahtjev može podnijeti kada je osoba otpuštena s posla, većina sustava dopušta bivšem poslodavcu da ospori zahtjev ako je radnik otpušten zbog lošeg učinka.
Osim ispunjavanja uvjeta za primanje naknade za nezaposlene, radnici su također dužni tražiti posao i redovito prijavljivati status traženja. Obično postoji razdoblje čekanja između prestanka radnog odnosa i početka beneficija. U većini sustava plaćanja se vrše samo za određeno vremensko razdoblje, iako su na mnogim lokacijama produženja dopuštena pod kvalificirajućim okolnostima.
Podnošenje zahtjeva za naknadu za nezaposlene podrazumijeva kontaktiranje ureda za nezaposlene putem odgovarajućeg državnog tijela. U prošlim godinama, nezaposleni radnici morali su čekati u dugim redovima kako bi podnijeli svoj zahtjev, ali tehnološki napredak posljednjih godina omogućava većini radnika da podnose elektroničke zahtjeve bilo telefonom ili putem interneta.
Dok mnogi ljudi na naknade za nezaposlene gledaju kao na vrstu sustava socijalne skrbi, premisa je osigurati privremeni prihod građanima radničke klase koji izgube posao neočekivano ili pod okolnostima izvan njihove kontrole. Sustav ne potiče radnike da ubiru te naknade tijekom duljeg vremenskog razdoblja tako što im daje samo dio prihoda na koji je radnik navikao. Većina radnika stoga je sklona aktivnom traženju novog zaposlenja kako bi povratili svoj puni potencijal prihoda.