Neosigurane zadužnice su dužnički instrumenti koje izdaju tvrtke kojima ulagači osiguravaju kapital za proširenja ili značajne izdatke u zamjenu za potvrdu o priznavanju duga i ugovorni dogovor o otplati glavnice u određeno vrijeme uz unaprijed utvrđenu kamatnu stopu. Po definiciji, neosigurane zadužnice nemaju nikakvu imovinu tvrtke, tokove prihoda ili udjela koja se na njih primjenjuju kao kolateral za zajmove. U slučaju kašnjenja, imatelji neobaveznih zadužnica imaju isti status kao i ostali neosigurani vjerovnici društva izdavatelja. U većini slučajeva, međutim, tvrtke nude obvezu ulagačima u zadužnice da društvo neće osigurati druge kreditne aranžmane svojom imovinom prije izdavanja zadužnice, što bi inače učinilo otplatu zadužnica podređenom otplati osiguranih zajmova. Državne obveznice, izdane pod pečatom nacionalnog izdavatelja, predstavljaju neosigurane zadužnice, budući da državna imovina ili imovina ne jamče otplatu obveznica.
Iako poduzeća prikupljaju kapital izdavanjem i zadužnica i dionica, postoje jasne razlike između ta dva oblika ulaganja. Ulagači koji kupuju dionice imaju vlasnički kapital u društvu i imaju pravo prisustvovati skupštinama dioničara i glasovati o poslovima društva. Vlasnici zadužnica daju zajmni kapital društvu kao vjerovnici i kao takvi nemaju vlasnički kapital u društvu. Neosigurane zadužnice ne daju nikakvo pravo na kontrolu poslova društva izdavatelja. Nadalje, društvo dioničarima isplaćuje dividende s promjenjivom stopom samo kada društvo ima dobit, dok vlasnici obveznica primaju obveznu otplatu s fiksnom stopom bez obzira na dobit ili gubitke društva.
Neke neosigurane zadužnice mogu se pretvoriti u vlasnički kapital na određene datume ili unutar određenih razdoblja. Tvrtke mogu ponuditi djelomično zamjenjive zadužnice, u kojima se dio duga tijekom vremena pretvara u dionice, dok tvrtka otkupljuje ostatak na neki drugi način. Općenito, ulagači se mogu odlučiti za konverziju potpuno konvertibilnih zadužnica, u kojima društvo može otkupiti cjelokupni iznos dospjelih u dionicama društva, između 18 i 36 mjeseci od datuma dodjele. Značajke konvertibilnosti nekih korporativnih obveznica omogućuju tvrtkama izdavateljima da ponude niže kamatne stope za te zadužnice nego za nekonvertibilne zadužnice.
Kuponska stopa ili kamatna stopa za zadužnicu može biti promjenjiva ili fiksna. Promjenjive stope povezuju se sa stopama državnih obveznica riznice ili bankovnim stopama uz dodatnu premiju za kompenzaciju ulagačima za rizik. Zadužnice s fiksnom kamatnom stopom, koje se ne mijenjaju s bankovnim stopama, plaćaju se u unaprijed određenim intervalima, obično svakih šest mjeseci. Zadužnice s nultim kuponom nemaju određene kamatne stope, ali društva izdavatelji kompenziraju investitore prodajom obveznica uz značajne popuste u odnosu na dospijeću.