Nitrati su kemijski spojevi koji, među ostalim definirajućim karakteristikama, sadrže višeatomski ion nitrat, koji se sastoji od jednog atoma dušika i tri atoma kisika, koji zajedno imaju jedan neto negativni naboj. Nitrati se obično vide u proučavanju anorganske kemije, kao i organske kemije. U medicini, nitrati su lijekovi koji se koriste za liječenje srčanih bolesti kao što je angina, a koriste se više od jednog stoljeća.
Mnogi nitrati mogu biti štetni za zdravlje osobe, dok drugi mogu imati više ili manje neutralan učinak. Neki se zapravo koriste za produljenje života u hitnim medicinskim stanjima. Ako razina nitrata u krvi poraste previsoko, to u nekim slučajevima može dovesti do nedostatka apsorpcije kisika u tijelu. Nitratni ion sadrži kisik, a kada se ovaj njegov dio veže s hemoglobinom u krvnim stanicama, sprječava elementarni kisik u tome, smanjujući sposobnost krvi kao cjeline da prenosi kisik. Ovo se stanje ponekad javlja kod novorođenčadi i dojenčadi mlađe od šest mjeseci. Izvori ovih vrsta nitrata u okolišu mogu uključivati poljoprivredne otpadne vode koje sadrže gnojivo i industrijske otpadne vode.
Nekoliko vrsta nitrata, kao što je natrijev nitrat, koriste se u prehrambenim proizvodima kao konzervansi. Njihova najčešća upotreba je u mesnim proizvodima za očuvanje boje i inhibiranje rasta bakterija koje mogu dovesti do botulizma. Nije pouzdano poznato predstavljaju li te kemikalije ikakvu opasnost u razinama na kojima se inače unose, a općenito se smatraju sigurnima.
Medicinska struka koristi nitrate barem od 1870. za liječenje boli u prsima povezane s niskom opskrbom srca kisikom. Ovo stanje, poznato kao angina, može se ublažiti uzimanjem nitrata oralno ili intravenskom injekcijom, jer ima učinak proširenja krvnih žila kako bi više krvi, a time i kisika, dospjelo do tkiva. Također se mogu propisati tijekom srčanog udara u istu svrhu ili u kontekstu operacije kao što je angioplastika.
Gliceril trinitrat, alternativni naziv za nitroglicerin, jedan je od najdulje korištenih nitrata za liječenje boli u prsima. Otkriven je 1847. godine, a otprilike u to vrijeme bilo je poznato da rukovanje kemikalijom tijekom duljeg vremenskog razdoblja može uzrokovati jake glavobolje. To je ukazivalo na to da je sigurno nekako širio krvne žile, a nekoliko desetljeća kasnije počeo se koristiti u malim dozama za liječenje srčanih bolesti. Ispostavilo se da su glavobolje bile posljedica pretjeranog izlaganja, a nisu se dogodile kada je kemikalija primijenjena medicinski u odgovarajućim dozama.