Podaci o suradnji objekti su programskog sučelja koji se koriste u liniji softverskih proizvoda Microsoft Windows® i Microsoft Exchange Server®. Omogućuju stvaranje tehnologije za razmjenu poruka ili kolaborativnih aplikacija na računalnim sustavima. Knjižnice kolaboracijskih podatkovnih objekata omogućuju programerima softvera da dobiju pristup podatkovnim točkama koje se nalaze na poslužitelju, javnim mapama računala i mreži, kao i onima pohranjenim u poštanskim sandučićima na računalu. To omogućuje veću razinu prilagodbe unutar proizvoda, budući da korisnici mogu stvarati i prilagođavati aplikacije za razmjenu poruka prema vlastitim specifičnim potrebama.
Ove vrste objekata podataka o suradnji ne čine potpuni programski jezik, već su dio skriptnog jezika koji radi uz programsko sučelje aplikacije za razmjenu poruka (MAPI) u sustavima Windows® i Exchange Server®. Razlika između skriptnog jezika i punog programskog jezika je u tome što je skriptni jezik stvoren s posebnom svrhom na umu, tako da je ograničen u stvarima koje programer može postići s njim. U slučaju objekata podataka o suradnji, njegov je skriptni jezik namijenjen programerima da kreiraju ad hoc tipove programa za razmjenu poruka, uz modificiranje značajki o već postojećim programima za razmjenu poruka. Ovi “ručno izrađeni” ili prilagođeni programi mogu zamijeniti ili poboljšati aplikacije za razmjenu poruka koje su već u sustavu.
Primarna prednost korištenja objekata podataka za suradnju je fleksibilnost. Korištenjem skriptnog jezika, predani programeri mogu pokušati dodati značajke softveru koje izvorno nisu bile dostupne. To potencijalno štedi na troškovima, budući da vješt krajnji korisnik više neće morati pribjegavati aplikacijama trećih strana kako bi dobio određenu značajku. Ako dovoljno poznaju skriptni jezik, mogu jednostavno sami stvoriti željenu značajku.
Nedostatak ove metode je da, budući da su vezani za skriptni jezik, korištenje objekata podataka o suradnji neće ponuditi istu količinu fleksibilnosti kao softver kreiran korištenjem punog programskog jezika. Stvorene značajke i programi moraju raditi unutar okvira koji već nudi Windows® ili Exchange Server®, postavljajući ograničenja na njihov ukupni potencijal. To malo umanjuje korisnost kolaboracijskih podataka objekata u odnosu na izgradnju nove aplikacije iz temelja, koristeći potpuni programski jezik.