Odbici nacionalnog osiguranja unaprijed su određeni iznos poreza na državni program davanja koji smanjuje prihod zaposlenika. U nekim zemljama ovi programi beneficija osiguravaju prihod građanima koji ne mogu raditi zbog invaliditeta, nepredviđene nezaposlenosti, starosti ili duže bolesti. Ove odbitke obično prikuplja poslodavac pojedinca, a iznos se izračunava kao postotak godišnjeg prihoda osobe prije oporezivanja. Ovisno o zemlji u kojoj zaposlenik radi, postotak može biti stalan ili može varirati prema razinama prihoda i razredima.
Mnoge industrijalizirane zemlje imaju vlade koje upravljaju programima naknada financiranim prihodima od nacionalnih odbitaka osiguranja. Ovi odbici obvezni su za sve zaposlene građane koji godišnje ostvaruju određeni iznos prihoda. Na primjer, u Sjedinjenim Državama socijalno osiguranje osigurava dodatni prihod nakon što građanin dosegne određenu dob, postane invalid ili bude priznat kao uzdržavani član primatelja socijalnog osiguranja. Nacionalno osiguranje za slučaj nezaposlenosti može se osigurati kroz ove vrste poreza na plaće u nekim zemljama, kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo.
Od privatnih i javnih poslodavaca može se tražiti da odbiju određene državne poreze, ovisno o nacionalnim poreznim zakonima zemlje. Odbitke od nacionalnog osiguranja obično prikupljaju poslodavci, koji iznose odbijaju od tjednih, dvotjednih ili mjesečnih prihoda svojih zaposlenika. Na primjer, ako je odbitak nacionalnog osiguranja postavljen na 10 posto bez obzira na prihod pojedinca, ček osobe se umanjuje za taj iznos. Porez od 10 posto raspodjeljuje se vladi i zaposlenik dobiva kredit za potencijalne naknade.
Odbici nacionalnog osiguranja mogu se smatrati kolektivnim porezom ili fondom novca. Svaki zaposleni član društva uplaćuje u sustav, a onda iz njega prima uplate kada više nije sposoban za rad. Kada pojedinac traži naknade iz nacionalnog osiguranja, iznos koji prima često je identičan njegovom prosječnom iznosu doprinosa. Na primjer, u Sjedinjenim Državama mjesečni prihod umirovljenika od socijalnog osiguranja obično je postotak njegove prosječne doživotne zarade.
Samozaposleni su također odgovorni za plaćanje odbitaka nacionalnog osiguranja na svoj bruto dohodak. Iako će se potrebni iznos razlikovati ovisno o nacionalnom poreznom zakonu pojedinca, neke zemlje dopuštaju građaninu da uzme polovicu svojih potrebnih doprinosa kao porezni odbitak na kraju godine. Na primjer, ako je samozaposleni radnik dužan uplatiti 15 posto svoje zarade u nacionalno osiguranje, tada bi se 7.5 posto uračunalo u smanjenje poreza na dohodak.