Oslobođeni zaposlenici su ljudi koji nisu obuhvaćeni zakonima o satu i plaćama u Sjedinjenim Državama koji se odnose na plaću za prekovremeni rad za dodatne odrađene sate. Ako ti zaposlenici rade više od 40 sati tjedno, nemaju pravo na prekovremeni rad. To je priznanje činjenice da često rade duge tjedne kako bi obavili svoje radne obveze, te svjesni toga ulaze u svoje zanimanje. Sužavanje rada kako bi se izbjeglo prekoračenje prekovremenog rada može u nekim slučajevima rezultirati lošom kvalitetom rada ili opasnošću za klijente.
Tri odvojene klase zaposlenika spadaju u kategoriju oslobođenih zaposlenika. Profesionalci su ljudi koji su stekli napredno obrazovanje za pružanje profesionalnih usluga, poput članova klera, liječnika i arhitekata. Te osobe nemaju pravo na plaću za prekovremeni rad kada njihov rad traje više od 40 sati u određenom tjednu, iako i dalje vrijede druge zaštite pri zapošljavanju; poslodavci im ne mogu, na primjer, odbiti plaću za njihov rad.
Izuzeće za izvršnu vlast napravljeno je za osobe koje nadziru više zaposlenika, imaju sposobnost donošenja odluka i uvelike su uključene u vođenje poslovanja. Ljudi kao što su nadzornici odjela i glavni izvršni direktori spadaju u ovu kategoriju. Treća kategorija, administrativna, obuhvaća ljude koji sudjeluju u aktivnostima ključnim za vođenje poslovanja, pružajući administrativnu podršku na visokoj razini. Ovi zaposlenici će u nekim slučajevima možda morati prekoračiti redovno radno vrijeme kako bi obavili svoj posao.
Uobičajeno, zaposlenici koji su oslobođeni plaće primaju plaću prema prirodi svojih pozicija, što dovodi do uobičajene zablude da su svi zaposlenici na plaće izuzeti. To zapravo nije slučaj; ako je zaposleniku isplaćena plaća, poslodavac i dalje može dugovati plaću za prekovremeni rad za prekoračene sate, osim ako radne obveze zaposlenika ne spadaju u jednu od kategorija koje se koriste za opisivanje oslobođenih zaposlenika. Zaposlenici koji nisu sigurni kako su kategorizirani mogu zatražiti pomoć od odjela za ljudske resurse.
Neki su ljudi kritizirali sustav izuzeća, tvrdeći da on skraćuje prava i čini te zaposlenike ranjivim na iskorištavanje. Mnoge industrije imaju zajednička očekivanja da će ljudi, na primjer, raditi prekovremeno, a ljudi koji odbijaju ići u dodatne sate bez primanja plaće za prekovremeni rad mogu biti kažnjeni nemogućnošću primanja napredovanja i drugih beneficija. Zagovornici smatraju da bi bilo nemoguće za tvrtke pružiti potrebne proizvode i usluge ako bi morale osigurati plaću za prekovremeni rad svim svojim trenutno oslobođenim zaposlenicima.