Zürichski patuljci izraz je koji su koristili čelnici Britanske Laburističke stranke 1960-ih kako bi snishodljivo označili švicarske bankare s financijskim sjedištem u Zürichu. Ovaj izraz ima za cilj dočarati slike patuljaka, koji su u bajkama i folkloru često pohlepna bića koja skupljaju blago i rade tajne nestašluke. U to su vrijeme razni britanski političari pripisivali pad Sterlinga, odnosno funte, švicarskim bankarima, za koje su vjerovali da špekuliraju o deviznom tečaju Sterlinga na način da uzrokuju devalvaciju. Švicarski bankari, krivi ili ne, postali su lako žrtveno janje: švicarska predanost tajnim bankarskim praksama dugo je bacila pokrov misterija na njezinu financijsku praksu. Dakle, patuljci iz Züricha trebali su ustvrditi da švicarski bankari privatno ne idu ništa dobro.
Zürichski patuljci postali su politička krilatica 1960-ih, a popularnost je potaknuta stalnim problemima sa Sterlingom. Kovanje tog izraza često se pripisuje Gordonu Brownu, britanskom ministru gospodarstva iz 60-ih, koji je jednom rekao: “Patuljci iz Züricha ponovno su na djelu.” Neki pak taj izraz pripisuju Haroldu Wilsonu, britanskom premijeru od 1964.-70. U oba slučaja, obojica političara, između ostalih, upotrijebili su tu frazu da izraze svoju frustraciju zbog uvjerenja da se švicarski bankari petljaju s vrijednošću Sterlinga i profitiraju od njegovog pada.
Kako je termin uhvaćen, počeo je predstavljati više od zabrinutosti zbog devalvacije sterlinga; postao je ilustracija kako funkcionira švicarski bankarski sustav. U pričama, patuljci često obitavaju u pećinskim planinama, gdje pohlepno pohranjuju blago i smišljaju podmukle planove. Iako možda nisu đavolski niti pohlepni, švicarski bankari doista su čuvari tajnog blaga. Švicarska je poznata po tome što prihvaća depozite od bogate baze stranih ulagača, pohranjujući velik dio tog novca u podzemne, neprobojne trezore. Privatnost švicarskih bankovnih računa strogo se čuva, toliko da je nezakonito da se bankar odaje identitetu vlasnika računa.
Iako su neki bili skeptični po pitanju švicarske bankovne tajne – kriminalci bi hipotetski mogli koristiti sustav za pohranu nezakonito stečenog novca – ta je praksa nastala kao sredstvo zaštite poštenih ulagača. Švicarska je 1934. godine donijela bankovnu tajnu kao zakon kako bi zaštitila njemačke građane koji su pokušavali zadržati svoj novac podalje od Nacističke stranke. Bankarska privatnost je dio švicarske kulture toliko dugo da se sada čini ucijepljena u nacionalnu psihu kao dano pravo.
Sa Sterlingovom krizom iz 1960-ih godina, nazivanje švicarskih bankara patuljcima iz Züricha izgubilo je velik dio svoje žaoke, ako ne i cijeli. Sada se taj izraz često koristi u Švicarskoj kao i u Velikoj Britaniji, kao šaljiva, počasna referenca na kulturu švicarskog bankarstva. Zapravo, izraz je toliko prihvaćen da Muzej novca u Zürichu uživa u prisutnosti vlastite rezidentne skulpture gnoma.