Ubrzo nakon što su posljednji Amerikanci evakuirani iz Vijetnama 1975., i Kambodža i Vijetnam pali su pod komunističku vlast. Jedan od glavnih arhitekata Komunističke partije u Kambodži, također poznat kao Crveni Kmeri, bio je despot po imenu Pol Pot. Iako je i sam Pol Pot bio visoko obrazovan, postao je ogorčen na intelektualce i kapitaliste koji su kontrolirali najveće gradove i politiku Kambodže. Većina njegovih regruta Crvenih Kmera bili su iz seljačkog staleža i bili su sustavno uvjetovani da prihvate njegove stavove o novom društvu.
Tijekom ranih 1970-ih, Pol Pot je uspješno eliminirao neke od svojih političkih neprijatelja putem pogubljenja po prijekom postupku, te uspio prisiliti na evakuaciju nekoliko velikih gradova. Ideja iza ove prisilne evakuacije bila je “preodgojiti” samozadovoljne gradske stanovnike na ideale agrarnog društva, kojim bi upravljala dobronamjerna komunistička vlada. Ova vizija dovela je do užasnog događaja poznatog kao Polja ubijanja.
Godine 1976. Pol Pot i njegova vojska Crvenih Kmera službeno su postali vladari nove Kambodže, preimenovane u Demokratsku Kampučiju. Pol Pot nije gubio vrijeme na provedbu svojih planova za etnički pročišćenu komunističku zemlju. Budući da je vidio malu potrebu za više od nekoliko milijuna lojalnih građana, Pol Pot je iskoristio ovu priliku da sustavno ukloni intelektualce, političke protivnike, miješane rase, starije i invalide iz broja stanovništva zemlje. Od 1976. do vijetnamske intervencije 1979. godine, Polja ubijanja u Kampučiji radila su 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu.
Naoružani vojnici Crvenih Kmera nasilno su udaljili civile u većim gradovima Kambodže iz svojih domova. Zatim su ih tjerali na velike rižine pljeskavice ili druga polja u udaljenom kambodžanskom selu. Mnogi su bili prisiljeni kopati vlastite masovne grobnice ili obavljati druge ponižavajuće dužnosti. Obroci hrane u Killing Fields smanjeni su na nekoliko zdjela rižine juhe dnevno, ako su evakuirani uopće bili hranjeni. Mnogi su umrli od gladi ili počinili samoubojstvo kako bi izbjegli svakodnevna mučenja.
U nastojanju da uštede streljivo, vojnici Crvenih Kmera koji su radili na Poljima ubijanja bili su potaknuti da koriste primitivno oružje kako bi počinili svoja ubilačka djela. Nakon što su dovršene masovne grobne jame, tisuće civila su na smrt pretučene toljagama ili izbodene bambusovim kolcima. Neki su jednostavno živi zakopani. To se nastavilo bez prestanka gotovo tri godine, budući da su mnoge zapadne vlade bile ili zaokupljene posljedicama Vijetnamskog rata ili nisu bile voljne intervenirati iz političkih razloga.
Ukupan broj života izgubljenih na poljima ubijanja još je uvijek predmet nekih sporova, ali sami Crveni Kmeri su brojku procijenili na gotovo 3 milijuna. Vanjske procjene kreću se od 1.2 do 2.4 milijuna, ali neke žrtve su možda već bile pogubljene prije 1976. Nekoliko spomen-svetišta u Kambodži sadrži tisuće lubanja iskopanih iz Polja smrti nakon pada Pol Pota.
Opseg Polja ubijanja Kambodže (Kampuchea) često se uspoređuje s onim židovskog holokausta ili etničkog čišćenja u Bosni i Ruandi. Pol Potova osobna mržnja prema intelektualcima i kapitalistima navela ga je da počini jedno od najstrašnijih djela genocida tijekom 20. stoljeća. Njegova smrt na Tajlandu 1998. dogodila se prije nego što je mogao stati na suđenje za svoju ulogu u Poljima ubijanja, ali njegova djela zla protiv vlastitog naroda svijet nikada neće zaboraviti.