Pojam poljski miš se zapravo može odnositi na brojne različite životinje. U Sjevernoj Americi male voluharice, posebice livadsku voluharicu, popularno nazivaju poljski miševi. U Europi i Aziji razne vrste Apodemus nazivaju se poljski miševi, a poljski miševi se pojavljuju u Južnoj Americi kao vrste Akodon, koje se također nazivaju akodonti.
Livadske voluharice porijeklom su iz Aljaske, Kanade te sjevernih i istočnih Sjedinjenih Država. Ove poljske miševe karakteriziraju njihova cilindrična tijela, kratke noge te kratke uši i repovi. Njihovo krzno varira u boji od srebrno-sive do tamno smeđe. Livadske voluharice obično su duge 16 cm (6.3 inča) i teže 50 g (1.8 oz). Jedna podvrsta poljskog miša, floridska slana voluharica, je ugrožena, dok je voluharica s otoka Gull Islanda u New Yorku izumrla početkom 20. stoljeća.
Američki poljski miševi mogu se držati kao kućni ljubimci, ali se moraju svakodnevno hraniti svježom travom i sjemenkama. Maslačak, djetelina i suncokretove sjemenke neke su od njihovih omiljenih namirnica. Dok većina livadskih voluharica živi samo oko godinu dana, u zatočeništvu mogu živjeti i do tri godine.
Postoji najmanje 20 vrsta Apodemus u Europi i Aziji klasificiranih kao poljski miševi. Uz rep, kreću se od oko 70 do 140 mm (2.8 do 5.5 inča). Neki euroazijski poljski miševi imaju prilično mali raspon, kao što je korejski poljski miš, koji nastanjuje sjeveroistočnu Aziju, uključujući dijelove Rusije, Kine i Koreje. S druge strane, neke vrste imaju vrlo velik raspon teritorija. Prugasti poljski miš živi od Europe do Japana, a šumski miš se kreće od Velike Britanije i Skandinavije do južne Europe.
Postoje i brojne vrste Akodona; trenutno je priznato 41. Dok se akodonti ponekad nazivaju poljski miševi, češće se nazivaju travnati miševi. Akodonti obuhvaćaju veći dio Južne Amerike, ali ih nema na južnim i zapadnim krajevima zemlje, kao i na amazonskim nizinama.