Posebna prava vučenja ili SDR su oblik rezervne valute koju je krajem 1960-ih stvorio Međunarodni novčani fond, također poznat kao MMF. Valuta djeluje kao dopuna ili potpora pričuvama u vlasništvu svake zemlje koja je članica MMF-a i djeluje kako bi ublažila zabrinutost oko potpore valute bilo koje zemlje članice. Prvotni razlog za stvaranje posebnih prava vučenja bio je ublažavanje brige oko korištenja dolara i zlata kao jedinog sredstva za obračun među državama, što je do tada često bilo standard za trgovinu u mnogim dijelovima svijeta.
Opća ideja posebnih prava vučenja proizlazi iz koncepta onoga što je poznato kao Bretton Woods sustav fiksnih tečajeva. U osnovi, ovaj pristup stvorio je skupinu ili košaricu nacionalnih valuta, pri čemu je svaka imala vlastite resurse za podupiranje vrijednosti svojih valuta. Kolektivne valute zastupljene u tim rezervama koje se prikupljaju u MMF-u nisu valute u najstrožem smislu, već više zaloge valuta kao sredstva potpore međunarodnoj trgovini. Stvaranje posebnih prava vučenja učinkovito stvara dodatnu razinu potpore koja ublažava neke od napetosti i špekulacija u vezi s međunarodnom trgovinom, te tako potiče proces slobodne trgovine između šireg spektra nacija.
Svakoj naciji koja je članica Međunarodnog novčanog fonda dodjeljuje se određena količina posebnih prava vučenja. Ova prava su vrlo korisna u upravljanju financiranjem duga na globalnoj razini, a istovremeno pružaju snažan osjećaj sigurnosti i zajmodavcu i zajmoprimcu. Kako bi se financirala stalna funkcija MMF-a i produljenje posebnih prava vučenja, svakoj zemlji članici procjenjuje se kamatna stopa koja se izračunava na tjednoj bazi, čime se dopuštaju pomake u vrijednostima različitih valuta. Kamata se primjenjuje na razliku između trenutne alokacije dopuštene zemlji i trenutnog iznosa SDR udjela u njihovom posjedu. Zemlje članice plaćaju kamate na tromjesečnoj osnovi.
Stvarna upotreba posebnih prava vučenja bila je donekle ograničena od stvaranja valutnog zaloga 1969. godine. U razdoblju između 1973. i početka 2009. izvršena je samo jedna alokacija, s dodatnom raspodjelom kasnije 2009. Tijekom godina, više zemlje su se pridružile MMF-u i tako imaju pristup posebnim pravima vučenja, iako je proces definiranja svake jedinice SDR-a još uvijek usredotočen na ponderirani zbroj doprinosa četiriju temeljnih valuta izvornog plana.