Pridjevske rečenice su zavisne rečenice u rečenici koje imaju pridjevsku funkciju, što znači da opisuju imenicu ili zamjenicu. Ove se vrste rečenica često koriste u situacijama u kojima se mogu stvoriti dvije rečenice, ali njihovo kombiniranje čini tijek jezika jednostavnijim ili učinkovitijim. One su zavisne klauze; to znači da, iako pridjevske rečenice imaju i subjekt i glagol ili predikat, ne mogu funkcionirati kao pune rečenice same.
Jedan od najvažnijih aspekata pridjevskih rečenica je da one još uvijek ispunjavaju ulogu pridjeva unutar rečenice. Pridjev je riječ, izraz ili rečenica koja opisuje ili mijenja imenicu ili zamjenicu. U svom najjednostavnijem obliku, ovo je obično jedna riječ kao što je “visok” ili “plav” u frazama poput “visoka stolica” ili “plava voda”.
Pridjevske rečenice imaju istu funkciju, ali uključuju više riječi koje opisuju određenu imenicu ili zamjenicu. To su zavisne rečenice, što znači da imaju dva elementa potrebna da budu klauza, subjekt i glagol, ali nisu pune rečenice koje bi mogle stajati same. Za razliku od toga, nezavisna klauzula je dio rečenice koji se može izolirati i postati vlastita gramatički točna rečenica.
Na primjer, sljedeća rečenica uključuje i nezavisnu i zavisnu klauzulu: “Volim ljude koji trče maratone.” Nezavisna rečenica je “Volim ljude”, koja uključuje subjekt u obliku zamjenice “ja”, a glagol ili predikat “sviđa mi se” i izravni objekt u riječi “ljudi”. Ostatak ove rečenice, “koji trče maratone”, nije cijela rečenica, iako bi mogla biti ako bi se promijenila u “Ljudi trče maratone”. To ga čini zavisnom rečenicom, a također je i pridjevska klauzula.
Ove pridjevske rečenice često koriste relativnu zamjenicu za označavanje subjekta rečenice. U ovom slučaju riječ je “tko”, zamjenica koja predstavlja riječ “ljudi”, koja je izravni objekt prethodne klauze. Međutim, to je subjekt zavisne rečenice, a zatim slijedi glagol “trčati”, koji je predikat. “Marathons” označava što subjekt trči, ali cijela klauzula ne predstavlja dovoljno informacija da djeluje kao puna rečenica.
Prisutnost relativne zamjenice i struktura zavisne rečenice obično identificiraju pridjevske rečenice, iako također moraju služiti pridjevskoj funkciji. U prethodnom primjeru modificira ili opisuje “ljude” koje voli subjekt prve rečenice. Sličan primjer bi bila rečenica poput “Čovjek nosi smeđe kape”, u kojoj klauzula “koje su smeđe” funkcionira kao pridjev za opis “šešira”. Ove pridjevske rečenice obično koriste relativne zamjenice “taj, koji, tko, koga, čiji” i modificiraju neki aspekt nezavisne rečenice.