Što su priljevi stranih ulaganja?

Priljevi stranih ulaganja nastaju kada ukupna vrijednost ulaganja stranih organizacija u zemlju premašuje ukupnu vrijednost ulaganja organizacija u zemlji u druge zemlje. Općenito, veliki priljevi stranih ulaganja ukazuju na snažno nacionalno gospodarstvo koje je privlačnije inozemnim tvrtkama. Neke zemlje nude poticaje kako bi pokušale povećati priljev stranih ulaganja.

Postoje dvije glavne vrste stranih ulaganja. Izravno ulaganje znači kupnju fizičke imovine u zemlji, kao što je postavljanje tvornice ili izgradnja imovine. Neizravno ulaganje znači kupnju financijske imovine u stranoj zemlji kao što su dionice u lokalnim tvrtkama. Većina mjera priljeva stranih ulaganja odnosi se samo na izravna ulaganja.

Kao koncept, izravna strana ulaganja mogu obuhvaćati različite aktivnosti. Osim kupnje imovine i imovine, tvrtka bi mogla ulagati u inozemstvo u obliku dijeljenja tehnologije i znanja, preuzimanja upravljačke uloge ili sudjelovanja u zajedničkom pothvatu. Takve aktivnosti nemaju uvijek jasnu financijsku vrijednost i stoga ih ukupnim brojkama nacije može biti teško u potpunosti uključiti.

Kada gledate brojke priljeva, važno je pažljivo provjeriti kontekst i definicije, jer postoje dva lako zbunjujuća načina za opisivanje brojki. Jedna metoda je korištenje “priljeva” za jednostavno označavanje ukupnog iznosa stranih ulaganja u zemlju. Druga metoda je korištenje “priljeva” kako bi se naznačilo da iznos koji dolazi premašuje iznos koji izlazi, te da se navede razlika između ta dva. Ova potonja metoda može se nazvati neto priljevom kako bi se izbjegla zabuna.

Također postoji nekoliko načina tumačenja brojki priljeva. Jedan je jednostavno pogledati ukupan iznos koji dolazi, s jednostavnim stavom „veće je bolje“, ne zaboravite uzeti u obzir inflaciju. Drugi način je da se pogleda neto priljev da se vidi ukupni obrazac, obično sa stavom da je više novca koji dolazi nego izlazi znak privlačne i konkurentne ekonomije. Konačno, umjesto da jednostavno pogleda sirovu razliku između dolaznog i odlaznog novca, analitičar bi umjesto toga mogao pogledati proporcionalni odnos između njih dvoje. To bi moglo dati nijansiraniji uvid u učinak nacionalnog gospodarstva u svjetskom kontekstu.