Prilozi su elementi rečenice koji pružaju informacije o glagolu. Mogu imati više oblika i mogu se naći na različitim mjestima unutar rečenice. U jednostavnom primjeru adverbijala, ako netko kaže “Idem trčati maraton sutra”, “sutra” je prilog, jer obavještava slušatelja kada će subjekt rečenice trčati maraton.
Izraz “prilog” usko je povezan s pojmom “prilog”, ali se ta dva neznatno razlikuju. Adverbijal je prilog, ali prilozi nisu nužno prilozi. U frazi “brzo je trčala”, “brzo” djeluje kao prilog koji daje informaciju o tome koliko je brzo trčala, a također je i prilog. Prilozi dolaze u nizu okusa, a svi imaju za cilj da dodaju informaciju rečenici kako bi je učinili jasnijom ili promijenili njezino značenje.
O prilozima bi se moglo razmišljati kao o dijelovima rečenice koji daju odgovore na klasični novinarski upitnik: “tko, što, gdje, kada, zašto i/ili kako”. U nekim slučajevima, adverbijali djeluju kao dopunski dodaci, dajući korisne, ali ne i kritično potrebne informacije, dok priloška dopuna dodaje kritične informacije rečenici. Adverbijalni veznici mogu se koristiti za povezivanje rečenica, dok disjunkti na početku rečenice daju informaciju o rečenici koja slijedi, kao u “međutim, ovo pretpostavlja da su podaci iz eksperimenta točni”.
Pozicioniranje adverbijala može skakati u rečenici. Neki dolaze ispred glagola, neki iza njega, drugi se pojavljuju u sredini glagolske fraze i tako dalje. Također je moguće imati više priloga u jednoj rečenici. Infinitivni izrazi, prijedlozi i imenički izrazi mogu djelovati kao prilozi. Može biti od pomoći znati kako prepoznati prilog, jer prilog može pružiti važne informacije o tome što se događa u rečenici ili frazi.
Teme kao što su rečenični elementi obično se obrađuju na uvodnim satovima jezika kao dio gramatičkog podučavanja, tako da učenici razumiju kako se rečenice grade i uče o različitim načinima na koje se struktura rečenice može predstaviti. Pravila o strukturi rečenice razlikuju se između jezika, što ponekad može biti izazovno za učenike jezika. Na primjer, u nekim jezicima redoslijed u kojem se prikazuju elementi rečenice nije od velike važnosti, dok u drugim može biti kritičan za značenje rečenice.