Privatne financijske institucije su subjekti poput banaka i hedge fondova koji su u potpunosti u vlasništvu dioničara, bez državnog udjela. Ti su subjekti i dalje podložni državnim propisima i nadzoru, ali djeluju s različitim krajnjim misijama na umu. Njihova je primarna odgovornost prema svojim dioničarima, za razliku od javnih institucija koje imaju misiju javne službe, često razvojno orijentirane. Javne financijske institucije su u cijelosti ili djelomično u vlasništvu vlade, a mogu uključivati više državnih ulagača u slučaju organizacija poput Svjetske banke.
Pozicije koje zauzimaju dioničari mogu varirati. U kreditnoj uniji svaki je klijent ujedno i dioničar, a broj dionica je određen veličinom depozita. Kreditna unija ima obvezu generirati povrate za svoje klijente, koji također imaju priliku glasati o službenicima i politikama kreditne unije. Ovaj model također može uključivati vezu s drugim subjektom, kao što je korporacija koja stvara kreditnu uniju za svoje zaposlenike.
Ostale privatne financijske institucije u zasebnom su vlasništvu dioničara koji mogu, ali i ne moraju biti članovi depozitara, a klijenti s položenim sredstvima ne moraju nužno posjedovati dionice. Te organizacije ulažu sredstva kako bi osigurale povrat dioničarima, a svojim klijentima mogu ponuditi pogodnosti poput kamata na štedne račune. Ove privatne financijske institucije također se mogu baviti aktivnostima poput ulaganja dioničarskih sredstava u dionice, obveznice i druge financijske instrumente kako bi ostvarile profit.
Takve institucije svojim dioničarima mogu ponuditi razne pogodnosti. U nekim slučajevima, broj dioničara u privatnim financijskim institucijama može biti ograničen; jedna obitelj, na primjer, može imati većinski udio u banci, a prodaja dionica može biti ograničena. Drugi imaju dionice kojima se trguje na otvorenom tržištu i mogu imati veliki broj dioničara zahvaljujući dividendama na dionice i izdavanju novih izdanja. Dioničari mogu dobiti isplatu dividende na svoje dionice i imaju priliku glasovati na izborima kako bi odredili oblik politike institucije.
Brojni propisi reguliraju poslovanje privatnih financijskih institucija. To uključuje zahtjeve o privatnosti radi zaštite sigurnosti podataka o članovima, kao i zakonske zahtjeve koji se odnose na sredstva pričuva i druga pitanja. Te organizacije nisu odgovorne javnosti na način na koji su to javne institucije, ali su podložne kontrolama kako bi se ograničila mogućnost financijske panike i kriza koje bi mogle stvoriti efekt talasanja. Nasuprot tome, javna financijska institucija poput razvojne agencije treba osigurati sredstva za javne radove, objavljivati informacije o svom djelovanju i raditi s javnim dobrom na umu.