Obveznice na prodaju dužničke su vrijednosnice koje uključuju prodajnu opciju koja omogućava vlasniku obveznice da zahtijeva povrat glavnice prije datuma dospijeća. Mnogi ulagači gledaju na obveznice koje se mogu staviti u promet kao sigurnija ulaganja od standardnih dužničkih vrijednosnih papira zbog relativno visoke razine likvidnosti koju te obveznice pružaju. Ipak, prodajne obveznice imaju neke nedostatke, uključujući činjenicu da te obveznice plaćaju niže kamatne stope od usporedivih obveznica koje nemaju prodajnu opciju.
Obveznice i druge vrste dužničkih vrijednosnih papira zapravo su zajmovi, a ulagači koji kupuju te obveznice su vjerovnici izdavatelja obveznice. Kao i većina zajmova, obveznice imaju rok trajanja koji može trajati i do 30 godina. Za vrijeme trajanja obveznice, izdavatelj plaća kamate na dug i ta kamata se može dodati na vrijednost obveznice ili isplaćivati vlasniku obveznice na mjesečnoj, tromjesečnoj, polugodišnjoj ili godišnjoj razini. Kada obveznica dospije, izdavatelj obveznice plaća jednokratnu glavnicu vlasniku obveznice. Vlasnici obveznica koje se mogu staviti u promet ne moraju čekati do dospijeća da bi dobili ovu paušalnu otplatu glavnice.
Vlasnik prodajne obveznice može iskoristiti prodajnu opciju samo na određene datume koji su detaljno navedeni u izvornom ugovoru o kupnji obveznice. U mnogim slučajevima, vlasnici obveznica mogu aktivirati prodajnu opciju na godišnjicu datuma izdavanja obveznice, dok u drugim situacijama imaju nekoliko prilika za otkup obveznice tijekom jedne godine. Obveznice na prodaju su likvidnije od drugih vrsta obveznica i u investicijskoj areni ljudi zarađuju više kada žrtvuju likvidnost. Stoga bi izdavatelj obveznice platio nižu kamatnu stopu na petogodišnju obveznicu koja se može prodati nego na petogodišnju obveznicu koja nije imala mogućnost prijevremenog otkupa.
Putne obveznice, kao i druga ulaganja, izlažu ljude raznim rizicima; to uključuje glavni rizik. Ako veliki broj vlasnika obveznica istovremeno aktivira put opcije, izdavatelju obveznice može nedostajati dovoljno sredstava za otplatu dugova. Izdavatelj obveznica koji ne može vratiti svoje dugove tehnički je nesolventan i takvi subjekti često završavaju stečajem. Vlasnici obveznica kao i drugi vjerovnici mogu izgubiti cjelokupno ulaganje ako izdavatelj obveznica bankrotira.
Općinske vlasti i korporativni subjekti izdaju obveznice koje se mogu staviti u promet i u mnogim slučajevima te su obveznice utržive što znači da izvorni kupac može prodati obveznice drugom ulagaču. Cijene obveznica tijekom vremena fluktuiraju jer rastuće kamatne stope uzrokuju da starije obveznice s niskim prinosom postaju manje privlačne ulagačima, dok se suprotno događa kada stope padaju. Ovisno o tržišnim uvjetima, vlasnik obveznice na prodaju mogao bi potencijalno prodati obveznicu drugom ulagaču za više od njezine stvarne kupovne cijene.