Progymnasmata na grčkom znači “prije vježbi” i odnosi se na drevnu klasičnu metodu uvođenja retorike mladim studentima. Progymnasmate su osmišljene kao sustavna nastavna metoda koja će pomoći učenicima da u razdoblju od nekoliko godina nauče vještine potrebne za sastavljanje i iznošenje retoričkih argumenata. Točno podrijetlo progymnasmata je nepoznato, ali znanstvenici općenito misle da je nastala između prvog i četvrtog stoljeća naše ere u Grčkoj ili Aleksandriji. U moderno doba, program se često ne slijedi striktno, ali su njegovi aspekti još uvijek uključeni u tečajeve retorike i kompozicije.
Popis progymnasmata uključuje sljedećih četrnaest vježbi: bajka, pripovijest, anegdota, poslovica, opovrgavanje, potvrda, uobičajeno mjesto, enkomium, klevetanje, usporedba, personifikacija, opis, argument i promišljanje. Neki od njih su sami po sebi razumljivi, ali drugi možda nisu poznati u modernim vremenima. Vježba poslovice, na primjer, zahtijeva od učenika da brane ili opovrgnu tvrdnju izrečenu uobičajenom izrekom. Encomium jednostavno znači “pohvala” i vježba je u kojoj učenik hvali zasluge osobe ili predmeta. Vituperacija je suprotnost enkomiumu, u kojem učenik osuđuje neku zlu osobu ili predmet. Promišljanje, koje se ponekad naziva i zakonodavstvo, zahtijeva da student argumentira za ili protiv određenog zakona.
U strogom tečaju progymnasmate, drevni bi učenik redom prolazio kroz svaku vježbu. Počinje s osnovnim vještinama sastavljanja pričanja priča, a postupno se kreće prema višim razinama zaključivanja i argumentiranja. Tečaj bi mogao potrajati mnogo godina, ali na kraju će student imati sve vještine potrebne za pripremu i iznošenje retoričke argumentacije. Posljednja vježba – promišljanje ili zakonodavstvo – najviše nalikuje stvarnom scenariju u kojem će se vjerojatno koristiti retorika.
Moderna pedagogija ne slijedi kruti nacrt koji su postavili progymnasmate, iako se mnoga od njezinih osnovnih načela još uvijek primjenjuju. Na primjer, prva vrsta pisanja koju djeca često uče u osnovnoj školi jest pričanje priča ili naracija. Učenike viših razreda osnovne škole moglo bi se naučiti pisati osnovne uvjerljive eseje od pet paragrafa ili usporedne radove slične onima u srednjim koracima u progymnasmata. Od srednjoškolaca ili studenata se često traži da konstruiraju sve složenije argumente kao što su istraživački radovi, koji bi mogli pokriti neke od istih tema kao vježba promišljanja.