Prokulice (Brassica oleracea; grupa Gemmifera) izgledaju i imaju okus poput sićušnih kupusnjača, promjera oko 1 inča (2.54 cm). Francuzima poznati kao choux de Bruxelles, iznimno su popularni u Velikoj Britaniji, gdje je potrošnja daleko veća od one u Sjedinjenim Državama. Točno podrijetlo ovog povrća nije poznato, ali povijest smješta povrće u Bruxelles, Belgija, negdje u 16. stoljeće. Thomas Jefferson je zaslužan za njihovo uvođenje u Sjedinjene Države, dovodeći biljku u Virginiju iz Pariza 1821. godine.
Ova biljka je izuzetno otporna na hladnoću i može preživjeti i prvi mraz. Neki ljubitelji ovog povrća smatraju da četka s hladnoćom čak i pomaže da se razvije njegov okus. Lako se uzgaja u kućnom vrtu, a vegetacija je relativno duga. Umjesto da formiraju jednu veliku glavicu, kao što to čini njihov bratić od kupusa, prokulice formiraju se duž cijele visoke stabljike. Otprilike 20 do 40 klica će izrasti na stabljici koja može doseći visinu od 3 stope (0.9 m).
Prokulice su izvrstan izvor vitamina A, C i K. Sadrže željezo, vlakna, kalij i vitamine B. Osim toga, ove klice također sadrže folne kiseline, proteine i antioksidans beta-karoten. Dostupne su svježe i smrznute, tijekom cijele godine.
S obzirom na njihov status nutricionista, žalosno je da ovo povrće ima lošu reputaciju. Pravilno kuhani, imaju iznenađujuće nježan okus, gotovo orašast i lagano slatkast. Tekstura one koja je pravilno pripremljena trebala bi biti nježna za vilicu. Nepravilno kuhani, odnosno prekuhani, ispuštaju plinove neugodnog mirisa i imaju neugodnu kašastu teksturu.
Tradicionalni način pripreme prokulica uključuje pranje i uklanjanje svih labavih ili požutjelih vanjskih listova. Male glave trebaju biti kompaktne; bez rupa, što može ukazivati na prisutnost insekata; i ujednačene veličine kako bi se osiguralo ravnomjerno kuhanje. Kraj stabljike se podrezuje, a po želji se u stabljiku može izrezati križ. Vrlo velike klice prije kuhanja možete prepoloviti.
Prokulice se mogu kuhati ili kuhati na pari, samo dok ne omekšaju, ili peći u vrućoj pećnici. Pečenjem se dobiva ukusno, nježno, slatko povrće s hrskavim vanjskim listovima. Kako bi ih skuhali na ovaj način, kuhari ih jednostavno mogu očistiti na gore opisani način, prepoloviti i staviti u veliku zdjelu. Treba ih pokapati maslinovim uljem i posuti krupnom soli i svježe mljevenim crnim paprom, pa dobro promiješati da se premazuju. Kuhar može raširiti klice u jednom sloju na lim za pečenje i peći u pećnici na 425°F (220°C) oko 15 do 20 minuta, dok dobro ne porumene i ne omekšaju. Klice treba jednom okrenuti, na pola kuhanja.