Psihogeni napadaji su epizode koje karakteriziraju konvulzije i gubitak motoričke kontrole koji nisu uzrokovani neobičnom električnom aktivnošću u mozgu. Umjesto toga, takve epizode su uzrokovane intenzivnim stresom ili emocionalnim previranjima i nemaju dobro shvaćeno fizičko podrijetlo. Epileptički napadaji, s druge strane, uzrokovani su abnormalnim električnim pražnjenjima, pa se slični simptomi psihogenog porijekla obično nazivaju psihogeni neepileptički napadaji. Psihogeni napadaji se također ponekad nazivaju “pseudozapadima”, iako se ovaj naziv ne koristi široko, budući da nedostatak razumljivog fizičkog mehanizma za simptome napadaja koji su posljedica stresa i emocija ne čini konvulzivne epizode manje stvarnim.
Epileptički i psihogeni napadaji izgledaju vrlo slično, pa je ponekad teško razlikovati to dvoje. Postoji nekoliko razlika između napadaja epileptičara i neepileptičara, kao što su okidači i određeni pokreti, ali one nikako nisu konačne. Najuvjerljiviji dijagnostički test za psihogene napadaje uključuje relativno dugotrajnu primjenu elektroencefalografije ili EEG-a, ponekad popraćenu videonadzorom. EEG testovi prate električnu aktivnost u mozgu i mogu se koristiti za određivanje prate li abnormalna električna pražnjenja napadaj, što ukazuje na epilepsiju. Ti se testovi ponekad izvode danima ili tjednima s popratnim video zapisom kako bi se prikupilo i povezalo uočeno ponašanje napadaja s EEG električnim podacima.
Treba napomenuti da, iako psihogeni napadaji imaju psihološko, a ne fizičko podrijetlo, oni nipošto nisu “lažni” napadaji. Postoje slučajevi u kojima pojedinci lažiraju napadaje iz psiholoških razloga, radi neke osobne koristi ili da izbjegnu gubitak ili kaznu. U tim slučajevima, osobe koje se pretvaraju da doživljavaju napadaj imaju potpunu kontrolu nad svojim simuliranim simptomima. Ljudi koji pate od psihogenih napadaja, s druge strane, nemaju kontrolu nad svojim simptomima. Njihove zapljene su nenamjerne prirode i nisu proračunate radnje namijenjene osobnoj dobiti.
Pogrešna dijagnoza psihogenih napadaja može biti skupa i štetna za pacijente. Psihogeni napadaji koji su pogrešno dijagnosticirani kao epileptički napadaji mogu se liječiti antikonvulzivnim lijekovima ili čak kirurškim zahvatom. Obje opcije su prilično skupe i obje mogu imati neugodne nuspojave. Pogrešna dijagnoza je, međutim, relativno rijetka s obzirom na sposobnost medicinskih stručnjaka da otkriju anomalnu aktivnost mozga.
Većina tretmana napadaja s psihološkim podrijetlom temelji se na psihoterapiji. Napadaji se mogu smanjiti ili spriječiti otkrivanjem i rješavanjem preciznog psihološkog porijekla napadaja. U nekim slučajevima, druge psihičke bolesti, poput depresije, mogu biti usko povezane s napadajima; u takvim se slučajevima često koriste lijekovi poput antidepresiva.