Refleksne radnje su slobodno definirane kao svaka radnja koju tijelo izvodi nesvjesno. Postoji nekoliko različitih vrsta refleksnih radnji, uključujući neke koje su odgovori na vanjske podražaje i druge koje reguliraju tjelesne organe i funkcije. Postoji i teorijska klasa refleksnih radnji koje se mogu naučiti, ali se raspravlja o postojanju njih i mehanizmu iza njih.
Mnoge refleksne radnje događaju se kao odgovor na vanjske podražaje, a većina njih zapravo djeluje bez ikakvog uključivanja nečijeg mozga. Na primjer, ako se osoba spotakne u kampu i ruka mu padne u logorsku vatru, brzo će je povući bez razmišljanja. To se događa zato što živčani signal od ozljede putuje tijelom – kada dođe do leđne moždine, pokreće automatski odgovor prije nego što se mozak uopće može uključiti. Leđna moždina reagira slanjem drugog signala koji uzrokuje da osoba automatski povuče ruku od vatre.
Ova vrsta odgovora je također odgovorna za dobro poznati refleks trzanja koljena koji liječnici koriste za testiranje živčanog sustava osobe. U tom slučaju, svrha refleksa je pomoći osobi da ostane u ravnoteži pri hodu. Većina ovih vrsta refleksa postoji kako bi zaštitili ljude od ozljeda ili se bavili stvarima koje zahtijevaju hitnu akciju. Na primjer, ljudi trepću kada im nešto leti prema očima, a to se ponekad događa tako brzo da ljudi ni ne shvaćaju da to rade.
Druga vrsta refleksa uključuje sposobnost tijela da regulira osnovne funkcije poput otkucaja srca i disanja. Mozak sve to prati i održava bez čovjekove svijesti, a to je općenito neophodno za preživljavanje. Glavna stvar koja razlikuje ovu vrstu refleksnog djelovanja je da nema potrebe za vanjskom stimulacijom.
Neki znanstvenici su teoretizirali o drugoj vrsti refleksnog djelovanja zvanom uvjetni refleks. Oni uključuju proces učenja u kojem ljudi nešto iskuse dovoljno puta i na kraju razviju refleksivan odgovor na to. Za razliku od većine refleksa koji uključuju vanjsku stimulaciju, oni bi izravno uključivali mozak. Ideja za to došla je od ruskog znanstvenika po imenu Ivan Pavlov koji je shvatio da je moguće natjerati psa da sline kad čuje zvuk zvona dosljednim zvonjenjem neposredno prije nego što ga nahrani. Znanstvenici se općenito slažu da takve reakcije postoje, ali postoji određena rasprava o tome treba li ih nazvati refleksima ili ne.