Investicijski fondovi za nekretnine kojima se ne trguje (REIT-ovi kojima se ne trguje) portfelji su nekretnina u privatnom vlasništvu. REIT je vrsta korporacije koja omogućuje višestrukim ulagačima dijeljenje interesa u portfelju nekretnina, na isti način na koji ulagači dijele dobit portfelja dionica putem uzajamnog fonda. REIT-om se može trgovati javno na burzi ili u privatnom vlasništvu. Za razliku od RIET-a, REIT-ovi kojima se ne trguje ne trguju dionicama REIT-a na javnoj burzi.
Koncept REIT-a nastao je u SAD-u 1960. godine, ali se od tada proširio na mnoge zemlje diljem svijeta. Budući da mnoge zemlje ne dopuštaju stranim državljanima posjedovanje imovine, REIT je postao legitiman način za strane ulagače da iskoriste prednosti djelomičnog vlasništva nad stranim nekretninama. Tradicionalnim REIT-om se javno trguje, što investitoru omogućuje slobodan prijenos dionica u bilo kojem trenutku preko burze. Tijekom krize na svjetskim financijskim tržištima, sposobnost ulagača da odustanu od svojih udjela u REIT-u kojima se javno trguje počinje utjecati na vrijednost REIT-a kojima se javno trguje i povrate koje bi mogao ponuditi ulagačima.
Popularnost REIT-a kojima se ne trguje rezultat je loše ekonomske klime kao sredstva koje bi ulagače moglo natjerati da prebrode ekonomske hirovite. Ulagači u REIT kojima se ne trguje obvezuju svoj novac na određeno vrijeme, obično sedam do 10 godina, i ne mogu lako povući ili trgovati tom kamatom dok ne istekne rok ulaganja. U tom vremenskom razdoblju ulagač zarađuje dividende na svoje ulaganje sve dok ne završi rok ulaganja i dok se netrgovani REIT ne likvidira ili dogovara inicijalna javna ponuda. Ulagač u ovu vrstu privatnog REIT-a trguje likvidnošću za stabilne povrate dividende, štiteći od volatilnosti tržišta dionica. REIT-ovi kojima se javno trguje ranjivi su na nestabilna tržišta.
U mnogim drugim aspektima, REIT-ovi kojima se ne trguje su isti kao REIT-ovi kojima se javno trguje. U SAD-u se oboje moraju registrirati kod Komisije za vrijednosne papire i burze i dužni su isplatiti 90% prihoda kao dividende. Obje vrste REIT-ova uživaju iste porezne olakšice kao porezna korporacija koja može izbjeći dvostruko oporezivanje. REIT-ovi kojima se ne trguje čak su se proširili na područje specijaliziranih nekretnina koje su bile u nadležnosti REIT-ova kojima se javno trguje. Uz četiri standardne vrste nekretnina — uredske, maloprodajne, stambene i industrijske — REIT-ovi kojima se ne trguje sada ulažu u objekte za samostalnu pohranu, zdravstvene zgrade, prostore za zabavu, drveće i druge vrste netradicionalnih posjeda.