Respiratorni stimulansi su lijekovi koji se propisuju da pomognu pacijentu u disanju. Različite vrste respiratornih stimulansa uključuju doksapram i teofilin, koji djeluju tako da djeluju na neurotransmitere u mozgu kako bi potaknuli disanje i povećali volumen zraka koji pacijent udiše i izdiše. Liječnik može propisati ove vrste lijekova zajedno sa aparatom za umjetno disanje, kao što je uređaj za kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (CPAP).
Dišni stimulansi mogu imati koristi od raznih zdravstvenih stanja. Bolesnici s astmom, emfizemom ili kroničnim bronhitisom mogu dobiti olakšanje od simptoma kao što su kratkoća daha i piskanje. Teofilin posebno može djelovati na ublažavanje ovih simptoma, jer pomaže opuštanju i otvaranju tjelesnih zračnih prolaza. Doksapram također može liječiti kronične plućne bolesti, ali također može pomoći u stimulaciji disanja kod pacijenata koji su predozirali određenim lijekovima i onih koji se oporavljaju od operacije.
Teofilin se obično propisuje za stalnu upotrebu, a dostupan je u tabletama ili sirupima koji se uzimaju oralno. Bolesnici bi trebali pažljivo slijediti sve upute za doziranje. Na primjer, liječnik ih može uputiti da uzmu dozu na prazan želudac ili uz hranu, ovisno o specifičnom obliku lijeka. Ovi stimulansi će liječiti simptome plućnih bolesti, ali ne mogu izliječiti stanje, pa bi pacijenti trebali nastaviti uzimati lijekove čak i ako se počnu osjećati bolje.
Budući da se doksapram obično koristi u bolničkim uvjetima, vjerojatno će ga primijeniti zdravstveni djelatnik jer je stimulans dostupan samo u obliku injekcije. Zdravstveni radnici trebaju izbjegavati korištenje ovog lijeka u djece mlađe od 12 godina kad god je to moguće.
Bolesnici koji uzimaju respiratorne stimulanse uvijek trebaju otkriti svoju punu medicinsku povijest kako bi izbjegli nuspojave. Ovisno o specifičnom lijeku koji se koristi, određena medicinska stanja ili drugi lijekovi mogu spriječiti osobu da ih uzme. Na primjer, uporaba doksaprama može biti kontraindicirana u bolesnika s nedavnom ozljedom prsa ili glave, srčanim problemima u anamnezi ili napadom astme. Respiratorni stimulansi poput teofilina ne smiju se koristiti u bolesnika s poremećajem napadaja, visokim krvnim tlakom ili zlouporabom alkohola u anamnezi. Žene koje su trudne ili doje trebaju uvijek razgovarati o potencijalnim rizicima sa svojim liječnicima prije uzimanja novog lijeka.
Respiratorni stimulansi također mogu uzrokovati neke nuspojave, koje mogu varirati ovisno o specifičnom lijeku koji se koristi. Neke nuspojave mogu uključivati vrtoglavicu, mučninu i glavobolju. Teže nuspojave koje zahtijevaju hitnu liječničku pomoć mogu uključivati nepravilan ili ubrzan rad srca, napadaje ili nesvjesticu. Pacijenti su također prijavili grčeve mišića, gubitak kontrole mokraćnog mjehura i hiperaktivnost.