Retorički apeli su argumentativne strategije koje imaju za cilj uvjeriti slušatelja u određene točke argumentiranjem ili pozivanjem na određene aspekte karaktera ili osobnosti slušatelja. Tri glavna retorička poziva su etos, ili apel koji se temelji na karakteru govornika; logos, ili apel utemeljen na logici i razumu; i patos, priziv utemeljen na emocijama. Svi se ti pozivi koriste u različitim postavkama, iako su neke vrste češće u nekim postavkama nego u drugima. Emocionalni pozivi, na primjer, osobito su česti u oglašavanju, dok se logika češće koristi u akademskoj zajednici i pravu.
Etos, ili apel koji se temelji na karakteru govornika, zahtijeva od govornika da se uspostavi kao autoritet na temu rasprave. To može učiniti navodeći da ima godine relevantnog iskustva ili je objavio važna istraživanja u određenom području. Retorički apeli temeljeni na ugledu i karakteru često se koriste za uvjeravanje velikog broja ljudi koji imaju malo ili nimalo znanja o određenom području da donesu određene odluke. Političari, na primjer, imaju tendenciju apelirati na birače objašnjavajući kako ih njihova prošla iskustva i odluke čine dobrim kandidatima. Nadaju se da će uvjeriti potencijalne birače da glasaju za njih ne na temelju zasluga svojih planova za budućnost, već na temelju njihova karaktera i stručnosti.
Apeliranje na razum, s druge strane, temelji se na pažljivoj i često formalnoj logici koja ima za cilj demonstrirati valjanost određene tvrdnje. Retorički apeli utemeljeni na logici uobičajeni su u akademskim područjima kao što su filozofija, u formalnim raspravama i u pravu. Mnogi zaključci u znanosti također se iznose kroz retoričke apele temeljene na logičkom napredovanju od dokaza do općeg zaključka. U mnogim okruženjima, uvođenje retoričkih apela na temelju emocija ili autoriteta u logički argument ne smatra se prikladnim, budući da se logičke žalbe općenito ocjenjuju strogo na temelju snage logičkog napredovanja do zaključka.
Emocionalni retorički apeli obično imaju za cilj izazvati određeni emocionalni odgovor koji u konačnici potakne slušatelje na neki smjer djelovanja. Reklame, na primjer, često pokušavaju izazvati osjećaj straha i nesigurnosti koji slušatelje navodi na kupnju određenih proizvoda ili usluga. Isto tako, dobrotvorne organizacije često koriste emocionalne pozive u obliku opisa i slika ljudi koji pate kako bi uvjerili ljude da doniraju vrijeme ili novac za svoje ciljeve.