Revizijski dokazi su dokazni materijal prikupljen tijekom financijske revizije. Dokazi prikupljeni tijekom revizije mogu imati više različitih oblika i mora postojati dovoljno revizijskih dokaza kako bi revizor mogao donijeti konačno mišljenje. Ovi dokazi također moraju biti pažljivo kontrolirani jer potencijalno mogu uključivati povjerljivi materijal i pristup dokazima mora biti ograničen na osobe koje su ovlaštene da ih ispitaju. Pristup je također ograničen kako bi se spriječilo neovlašteno mijenjanje ili uplitanje u dokaze koji bi mogli kompromitirati reviziju.
U reviziji se pomno provjeravaju financijski zapisi i prakse. Ljudi mogu obavljati revizije iz širokog raspona razloga. Interno, tvrtke koriste reviziju kako bi se uvjerile da su sve njihove prakse zakonite. Revizija se također može obavljati eksterno iz razloga usklađenosti, kako bi se utvrdilo izvještava li tvrtka točno financijske informacije ili ne. Ako se tijekom revizije otkriju pogreške, one se moraju ispraviti, a namjerne greške mogu biti kažnjive zakonom.
Ljudi mogu rastaviti revizijske dokaze u dvije široke kategorije: interne i eksterne. Primjer dokaza interne revizije može biti nešto poput registra čekovne knjižice. Vanjski dokazi uključuju stvari kao što su bankovni izvodi. Obje vrste dokaza mogu biti važne za reviziju; idealno bi bilo da se dokazi slažu, pokazujući da tvrtka slijedi proceduru i da je njezina financijska praksa potpuno zakonita.
Prikupljanje dokaza može uključivati prikupljanje dokumenata, promatranje prakse unutar tvrtke i provođenje razgovora sa zaposlenicima. Tamo se mogu obaviti razgovori s osobama odgovornim za vođenje financijske evidencije zajedno s drugim članovima osoblja. Ako se tvrtka bavi prijevarnom ili upitnom djelatnošću, zaposlenici koji nisu izravno uključeni u tu aktivnost mogli su primijetiti nepravilnosti koje bi mogle biti važne revizorima.
Dok revizori prikupljaju dokaze, bilježe dokaze u revizijske radne dokumente i osiguravaju da su pažljivo dokumentirani. Na kraju revizije svi se dokazi pregledavaju i revizor daje mišljenje. Revizori moraju biti u mogućnosti potkrijepiti svoje zaključke dokazima, pokazujući točno gdje leže područja zabrinutosti i pokazujući kako su došli do mišljenja. Na primjer, ako revizor izjavi da je tvrtka svjesno počinila poreznu prijevaru, on ili on bi mogao ukazati na intervjue u revizijskim dokazima u kojima su ljudi otkrili svoju svijest da su određene prakse nezakonite, te može dokumentirati financijskim zapisima da su te prakse bile uključene u od strane osoblja tvrtke.