Riječi u minuti (WPM) je izraz koji se koristi za opisivanje koliko brzo pojedinac može točno upisati cijeli niz riječi, s minimalnim brojem pogrešaka. U prošlim vremenima kada se većina tipkala pomoću ručnih ili elektroničkih pisaćih strojeva, sposobnost tipkanja preko minimalne količine riječi u minuti često je bila ključna vještina pri prijavljivanju za bilo koju vrstu administrativnog ili činovničkog posla. Čak i danas, kada se većina uredskog posla obavlja pomoću QWERTY tipkovnice na računalu, još uvijek se naglasak stavlja na održavanje pristojnog WPM-a kao uvjet za određene vrste posla.
Tradicionalni proces određivanja riječi u minuti koje pojedinac može upisati obično je zahtijevao da se pojedincu pruži određeni odlomak ili skup paragrafa za upisivanje. S ovim pristupom, osoba koja provodi test omogućila bi podnositelju zahtjeva da sjedne ispred pisaćeg stroja i da ubaci komad papira u kočiju. Na signal instruktora, podnositelj zahtjeva bi počeo upisivati riječi iz priloženog uzorka sve dok instruktor nije rekao podnositelju zahtjeva da prestane. Obično bi instruktor koristio štopericu za određivanje vremena zaustavljanja i početka tako da je podnositelj zahtjeva tipkao točno jednu minutu.
Nakon što je tipkanje završeno, papir je izvučen iz pisaće mašine i riječi su prebrojane rukom. U slučaju da je podnositelj zahtjeva transponirao slova ili napravio bilo kakvu pravopisnu pogrešku, te su riječi oduzete od ukupnog broja. Konačni rezultat bio bi ukupan broj riječi po minuti upisanih i koristio bi se za utvrđivanje je li podnositelj zahtjeva kvalificiran za posao koji traži.
Postojale su varijacije ovog osnovnog postupka za određivanje riječi u minuti. Neke metode zahtijevale su dvije pune minute, uz pretpostavku da će podnositelju zahtjeva trebati dvadesetak sekundi da poveća brzinu. Kada je to bio slučaj, prebrojava se ukupan broj utipkanih riječi, oduzimaju se sve pogrešno napisane riječi, a zbroj se dijeli s dva kako bi se dobio konačni zbroj.
Iako se pisaći strojevi danas rijetko koriste, nije neobično da poslodavci i dalje pitaju tražitelje posla o ukupnom broju riječi u minuti koje mogu upisati. Često će proces intervjua uključivati test tipkanja, korištenje stolnog računala za procjenu brzine daktilografa. Uz ovaj suvremeniji pristup, daktilografu nije dopušteno koristiti automatsku provjeru pravopisa tijekom testa, niti se na trenutak zaustaviti kako bi ispravio pravopis.