Riječni čamci su vodeni brodovi koji se koriste isključivo za putovanje gore i dolje tijekom rijeke. Prije 18. stoljeća riječni čamci su bili prilično rudimentarni kanui i splavi. Izumom parne tehnologije tijekom 1700-ih i 1800-ih, plovidba rijekom je u potpunosti promijenjena. Veliki parobrodi s kotačima počeli su naseljavati rijeke diljem svijeta, a koristili su se ne samo za prijevoz ljudi i robe, već i kao luksuzna plovila na kojima su ljudi ljetovali. S vremenom su mnogi riječni čamci zamijenili parnu snagu za snažnije dizel motore. Trajekti se također mogu smatrati riječnim brodovima, iako putuju s jedne strane rijeke na drugu, a ne uz nju i niz nju.
Otprilike početkom 19. stoljeća, John Fitch i Robert Fulton uveli su tehnologiju za plovila na parni pogon u SAD, te je rođena nova vrsta riječnog broda. Ubrzo su veliki, višeslojni čamci na parni pogon naselili rijeke SAD-a, kao što su rijeke Mississippi, Missouri, Colorado i Sacramento. Parobrodi su brzo prihvaćeni na drugim rijekama diljem svijeta, kao što su rijeka Yangtze u Kini i rijeka Murray u Australiji.
Parni čamci nudili su veći teretni prostor nego što je ikad prije bio dostupan, pa su se prirodno koristili za vuču različite robe gore i dolje plovnim putovima. Koristili su se, naravno, i za javni prijevoz. Parobrodi su se također koristili kao luksuzni brodovi za krstarenje za putnike na odmoru, na isti način na koji su mnogi prekooceanski brodovi imali podijeljene uloge teretnih brodova kao i luksuznih bijega.
Tijekom 1800-ih, industrija kasina postala je duboko isprepletena s riječnim brodovima, a kockanje riječnim brodovima postalo je uobičajeno. U mnogim slučajevima kockarnice zapravo nisu radile dok se čamac kretao, već su radile u mirujućim čamcima uz rijeke. Osobito u Americi, mnogi riječni gradovi postali su ozloglašeni kao središta kockanja, toliko da su riječno kockanje – i zloglasni kockari koje je privuklo – postali dio američkog folklora. Riverboat casina i danas rade u regijama zemalja u kojima je kockanje legalno i regulirano.
Mnogi gradovi diljem svijeta već dugo koriste riječne brodove kao sredstvo za kretanje gradom. Možda nijedno mjesto nije popularnije za ovo od Venecije u Italiji, gdje čamci nalik kanuima zovu gondole koji voze ljude kroz vodene kanale koji križaju grad. U Veneciji nema automobila, pa gondole i vodeni putevi nude jedinstvenu zamjenu cestama. Ostali gradovi duž plovnih putova, poput New Yorka u SAD-u, koriste vodene taksije. Danas su riječni čamci široko rasprostranjeni kao i uvijek, samo što je sada raspon čamaca daleko veći. Na primjer, još uvijek bi se moglo uskočiti na staromodni čamac s kotačima ili se brže provozati gliserom na dizelski pogon.