Salicilati su spojevi koji se nalaze u velikom broju voća i povrća. Kemijski su povezani s aktivnim sastojkom aspirina i mogu se koristiti u liječenju brojnih zdravstvenih stanja. Ljudi obično konzumiraju tragove tih spojeva s hranom, a u nekim slučajevima ljudi mogu razviti alergiju ili netoleranciju na salicilate, u kojoj reagiraju na te spojeve kada su im izloženi.
Ovi spojevi su nazvani po rodu drveća Salix ili vrba, popularnom izvoru salicilata. Povijesno gledano, kora vrbe se koristila u čajevima i tinkturama za ljude koji pate od glavobolje, bolova u zglobovima i mišićima. Prisutni su i u velikom broju voća, posebno u suhom voću, uz orašaste plodove, vino, pivo i povrće. Salicilati imaju prirodna bakterijska i fungicidna svojstva, što objašnjava njihovu sveprisutnost u biljkama, jer pružaju određenu zaštitu biljkama u kojima se nalaze. Imaju i protuupalno djelovanje, što ih čini interesantnim za ljude.
Neki salicilati se koriste u liječenju kožnih stanja poput akni i bradavica. Kreme i drugi pripravci mogu se utrljati izravno na kožu za liječenje kožnih problema. Ovi spojevi se također mogu uzimati interno za bolove i upalu zglobova, ili se nanositi lokalno na zglobove i apsorbirati kroz kožu kako bi pružili određeno olakšanje. Za razliku od aspirina, salicilati ne razrjeđuju krv, a ne djeluju ni na kardiovaskularni sustav, što je važno znati.
Ljudi koji konzumiraju previše salicilata mogu razviti salicilizam, oblik trovanja hranom. Osobe koje su osjetljive na salicilate mogu imati probleme kao što su izbijanja kože, otežano disanje, mučnina i povraćanje kao rezultat izloženosti tim spojevima. Liječnik će možda moći dijagnosticirati osjetljivost na salicilate tako što će neka osoba uzimati postupno veće količine salicilata i vidjeti ima li simptome, a ako pacijent nema pokazanu osjetljivost, možda će biti potrebno da on ili ona prilagodi prehranu kako bi izbjegao hrana bogata salicilatima.
Neki primjeri hrane koja može sadržavati visoke razine salicilata uključuju: povrće velebilja, suhe šljive, trešnje, sireve, sladoled, paprene metvice, pistacije, kavu, bademe, mahune, špinat, grožđe i mnoge začinske biljke. Liječnik može pacijentima s osjetljivostima dati potpuni popis i raspraviti koje namirnice treba izbjegavati, a koje se jednostavno mogu jesti umjereno. Također je važno izbjegavati kreme za kožu i druge kozmetičke proizvode koji sadrže salicilate; ti se spojevi često dodaju kako bi se smanjila natečenost i oteklina na koži.