Senzorne halucinacije su vizije ili zvukovi koje osoba doživljava, a koji zapravo nisu prisutni ili su iskrivljeni. Na neki način, one su vjerodostojne laži mozga za oči ili uši. Halucinacije također mogu utjecati na osjet dodira i mogu uključivati stvari poput osjećaja bubica koje puze po cijelom tijelu. Ta su iskustva potpuno uvjerljiva i mogu biti vrlo zastrašujuća za one koji ih prolaze.
Uobičajeni uzroci senzornih halucinacija su shizofrenija, posttraumatski stresni poremećaj, manični stadij bipolarnog poremećaja i uzimanje lijekova s halucinogenim svojstvima, poput LSD-a. Drugi propisani lijekovi poput morfija mogu uzrokovati privremene halucinacije. Mogu se pojaviti i kada je osoba pijana ili tijekom odvikavanja od alkohola. Visoka temperatura, demencija, teške ozljede glave ili ozbiljne bolesti poput zatajenja bubrega u završnoj fazi mogu uzrokovati da osoba vidi ili čuje stvari. Osim toga, mogu se povezati s dugotrajnom upotrebom nekih stimulansa, poput kokaina.
Najčešće su te percepcije prolazne. Oni koji su ih doživjeli kasnije znaju da ono što su vidjeli ili čuli nije bilo stvarno. U nekim slučajevima, kao kod demencije ili shizofrenije, ljudi imaju poteškoća u razlikovanju onoga što je stvarno, a što nije, budući da su halucinacije česte.
Neke halucinacije uključuju gledanje ili slušanje ljudi ili glasova. To je najčešće kod shizofrenije i demencije. Većina drugih uključuje izobličenja gledanja ili slušanja onoga što je zapravo tamo. U ovom slučaju, osoba bi mogla pogledati žarulju i vidjeti leptire kako izlaze iz nje ili čuti pjesmu i biti uvjerena da je mnogo sporija ili brža nego što je to zapravo bio slučaj.
Često senzorne halucinacije mogu potpuno smanjiti sposobnost osobe da funkcionira, kada se izmišljene percepcije ne razlikuju od stvarnih. Oni koji ih dožive kao posljedicu mentalnih bolesti imaju dobre šanse za oporavak kroz liječenje lijekovima i terapiju. Nažalost, oni s demencijom možda nemaju tako dobre šanse. Kada korisnici droga uspiju prestati uzimati droge ili prekinuti ovisnost, halucinacije gotovo uvijek prestaju, iako se u početku mogu pogoršati kako osoba prolazi kroz odvikavanje.
Medicinski stručnjaci dijagnosticiraju senzorne halucinacije postavljajući pacijentima specifična pitanja. Međutim, neće svi ljudi odgovoriti istinito, budući da neki misle da im te vizije daju uvid u svijet. To je često istina kada su halucinacije relativno prijateljske i osoba koja ih doživljava osjeća da ima svetu dužnost u svijetu. To je također slučaj kada pacijent pati od paranoidne shizofrenije i vjeruje da će ga zdravstveni djelatnik na neki način povrijediti.
Pitanja koja se postavljaju obično uključuju takve stvari kao što su čuje li pacijent glas, osjeća li da ga se dodiruje ili vidi osobu. Kada pacijent iskreno odgovori, zdravstveni djelatnik ga može pitati je li pretrpio nedavni traumatski događaj ili se dogodila ozljeda glave te koje je propisane ili rekreativne lijekove uzimao.
Medicinski uzroci osim psihijatrijske bolesti vjerojatno će se istražiti kako bi se isključili ozbiljni zdravstveni problemi. Medicinski stručnjak može obaviti krvne pretrage i fizički pregled. Način na koji se halucinacije liječe značajno varira ovisno o uzroku.