Što su skripte otvorenog koda?

Računalna skripta je poput računalnog programa, ali umjesto da je čita procesor računala, čita je drugi program. To su obično za web-bazirane programe ili web stranice, ali se također mogu koristiti u drugom softveru. Skripte otvorenog koda obično se viđaju na internetu, posebno na web stranicama s besplatnim računalnim skriptama. Budući da je open source, znači da se skripta može mijenjati, dopuštajući korisniku da prilagodi, izbriše ili doda funkcije izvornoj skripti.

Skripte i skripte otvorenog koda potpuno su iste po svojoj funkcionalnosti: napravljene su za dovršavanje jedne ili više funkcija i procesa. Na primjer, skripta galerije slika, bez obzira je li otvorenog koda, stvorit će galeriju slika u koju korisnik može dodati – ili izbrisati – slike. Obje ove skripte se također obrađuju na isti način. Obrađuju se iz pokrenutog programa, umjesto da se obrađuju iz procesora računala, što ih čini lakšim za izradu, ali sporijima od funkcija koje koriste procesor.

Te se skripte najčešće mogu vidjeti na web stranicama, ali se mogu koristiti i u programima. Kada se koriste s web stranicama, web stranici dodaju nove funkcije koje bi inače bilo nemoguće duplicirati. Ako je uparen s programom koji dopušta skripte, to može dodati nove funkcije ili može programirati makronaredbu u softver, govoreći mu da izvodi nekoliko različitih funkcija odjednom.

Sve skripte otvorenog koda dolaze s licencom otvorenog koda. Kada je nešto otvorenog koda, to znači da je izvorni kod – ili kod koji se koristi za stvaranje skripte – ogoljen kako bi ga preuzimatelj mogao pogledati i njime manipulirati. Zatvorene skripte, koje se obično prodaju i nisu besplatne kao većina open source skripti, ne dopuštaju ovu manipulaciju i korisnicima otežavaju ili onemogućuju promjenu koda.

Čineći izvorni kod golim i otvorenim, korisnici mogu raditi na skripti kako bi je prilagodili svojim točnim potrebama. Na primjer, ako postoji skripta koja stvara blog, ali korisnik želi promijeniti način na koji blog prikazuje postove, tada korisnik ulazi u izvorni kod i mijenja ga. Izvorni kod treba mijenjati samo ako korisnik poznaje programski jezik ili ima posebne upute, jer promjena izvornog koda može slučajno uništiti skriptu.