Slušne slike su pojam koji opisuje izvještaje o slušanju i doživljavanju zvukova kada ništa zapravo ne stvara buku. Prema studijama koje su proveli istraživači zainteresirani za ovaj fenomen, postoji neuralna osnova za ovaj fenomen, sa zvučnim asocijacijskim područjima mozga koji se aktiviraju tijekom doživljaja. Proučavanje ove pojave može dati zanimljive informacije o tome kako mozak radi, a može biti i informativno kada se radi o pojedinim pacijentima.
Mnogi ljudi su imali iskustvo da im se pjesma iznenada zaglavila u mozgu, što je primjer slušne slike. Ponekad nešto djeluje kao okidač, tako da netko čuje dio pjesme, čuje spomenuti naziv pjesme ili doživi iskustvo koje evocira pjesmu, a ponekad se može činiti da se glazba nasumično pojavljuje. U svim slučajevima, ljudi imaju osjećaj da čuju pjesmu, ali se zapravo ne događa nikakav slušni podražaj.
Još jedan uobičajen primjer slušne slike može se pokazati kada netko potraži telefonski broj i pokuša ga zapamtiti. Neki ljudi izgovaraju telefonski broj naglas, dok ga drugi mogu tiho ponavljati u svojim glavama, ali se mogu osjećati kao da slušaju kako netko izgovara telefonski broj. Slušni korteks je u ovom slučaju aktivan, ali zapravo ne prima podatke. Istraživači su također primijetili da ljudi mogu doživjeti ovaj fenomen kada slušaju poznate zvukove i zvuk se prekida; na primjer, netko može “čuti” brujanje motora nakon što je kamion u praznom hodu otišao, ili bi netko tko sluša poznatu pjesmu mogao popuniti prazninu ako zvuk trenutno prestane.
Auditorne halucinacije mogu biti ometajuće ili uznemirujuće. Iznenadna pojava slušnih slika ili drugih vrsta slika može biti znak da postoji neurološki problem i možda bi bilo dobro konzultirati se s liječnikom radi procjene. U drugim slučajevima, čini se da je benigna i potpuno nasumična. Ova mentalna predodžba je također nevoljna; ljudi se ne trude iskusiti slušne slike, njihov mozak to samo čini umjesto njih.
U literaturi ljudi također mogu koristiti izraz “slušne slike”, ali u malo drugačijem smislu. U ovom kontekstu, odnosi se na evokativne pasuse koji su dizajnirani da upućuju na zvukove. Ponekad osoba koja čita evokativan odlomak u knjizi može doživjeti slušne slike dok mozak pretvara ravne riječi na stranicu u osjetilno iskustvo. Na primjer, netko čita o liku koji “krcka kroz jesensko lišće” mogao bi “čuti” kako se lišće gnječi pod nogama.