Uvedene su smjernice za odmjeravanje kazni kao način izricanja ujednačenijih kazni za slična kaznena djela. Bez općih pravila kojih bi se suci trebali pridržavati prilikom određivanja kazne za izricanje, postojala je mogućnost značajnih varijacija u odmjeravanju kazne. Optuženici bi mogli biti suočeni s mogućnošću strože ili blaže kazne od prosjeka, ovisno o tome koji sudac je vodio njihov slučaj.
Ove smjernice daju sucu malo slobodnog prostora u određivanju koja je razina kazne prikladna u svakom pojedinom slučaju. Kazneni branitelji tvrde da kada minimalne kazne čine dio smjernica za odmjeravanje kazne, suci nisu u mogućnosti razmotriti sve okolnosti slučaja u pogledu primjerene kazne. Posjedovanje smjernica o maksimalnim kaznama daje pravosuđu okvir kojim treba odrediti što je prikladno u svakom predmetu koji mu dođe.
Smjernice za kaznene kazne napisane su tako da suci uzimaju u obzir dva čimbenika pri određivanju odgovarajuće kazne. Jedan od tih čimbenika je počiniteljeva prethodna kriminalna povijest, ako je uopće postoji. Relevantno je i ponašanje okrivljenika prije, za vrijeme i nakon počinjenja kaznenog djela. Ponašanje pojedinca koristi se za određivanje razine kaznenog djela u tablici smjernica za kaznu.
Radnje okrivljenika koriste se za utvrđivanje stupnja kaznenog djela za predmetno kazneno djelo. Prethodni kazneni dosje, ako ga ima, ocjenjuje se. Smjernice za odmjeravanje kazne sadržane su u pisanom priručniku. Kada sudac treba donijeti odluku o izricanju kazne u određenom slučaju, on ili ona traži kombinaciju odgovarajuće razine kaznenog djela i kaznene povijesti kako bi vidio predloženu kaznu.
Smjernice za kaznene kazne također daju sucima mogućnost da osuđenoj osobi izreknu kaznu određene duljine. Inače, sudac bi mogao izreći kaznu bez utvrđene gornje granice, iako to može uključivati minimalni broj godina koje treba odslužiti. Kada će pojedinac biti pušten na slobodu ovisilo bi o odluci koju donese odbor za uvjetni otpust, a to ne bi nužno odražavalo ozbiljnost počinjenog zločina.
Na primjer, osoba koja je proglašena krivom za kazneno djelo, ali koja nema prijašnje kazneno djelo, neće biti osuđena tako oštro kao pojedinac koji počini sličan zločin, ali ima barem jednu prethodnu osudu. Netko s dugotrajnim kaznenim dosijeom koji počini relativno malo kazneno djelo može dobiti strožu kaznu, ovisno o tome kako je njegova ili njezina prijašnja povijest uključena u smjernice za kaznene kazne. Budući da smjernice uključuju raspon vremena u pritvoru, sudac ima alate koji su mu potrebni da odabere kaznu koja odgovara kaznenom djelu.