Kao jedna od njegovih glavnih vanjskopolitičkih inicijativa, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Država Jimmy Carter bio je odlučan u ponovnom pokretanju bliskoistočnog mirovnog procesa. Prvi pristup bio je ponovno razmatranje Ženevskog sporazuma iz 1973. – manjkavog sporazuma koji je došao nakon rata Yom Kippur 1973. godine. Carter se nadao multilateralnom, sveobuhvatnom sporazumu koji bi uključio palestinsko izaslanstvo u pregovore. Iako je sporazum iz Camp Davida rezultirao još jednim manjkavim ugovorom, postojale su i trajne pozitivne posljedice.
Kako bi postavio temelje za razgovore, Carter je posjetio Anwara Sadata iz Egipta, jordanskog kralja Husseina, sirijskog Hafeza al-Assada i Izraela Yitzhaka Rabina. Polje za igru se promijenilo izborom Stranke Alignmenta Menachema Begina u Izraelu. Iako je Begin bio glasni zagovornik sporazuma iz Camp Davida, također se čvrsto protivio bilo kakvom povlačenju s izraelske Zapadne obale. Izraelski premijer bio je spreman pregovarati o mnogim drugim ustupcima, čak i o vraćanju Sinaja Palestincima, ali je čvrsto stajao na Zapadnoj obali.
Jedna od prvih inicijativa došla je od egipatskog predsjednika Sadata, koji je raskinuo sa svojim arapskim susjedima i komunističkim sponzorima ponudivši da otputuje bilo gdje, “čak i u Jeruzalem”, kako bi razgovarao o uvjetima. Njegovu odluku potaknule su inicijative Organizacije Sjevernoatlantskog pakta (NATO) za pomoć egipatskom gospodarstvu koje se bori, kao i želja da se vlastiti interes Egipta stavi ispred interesa susjednih arapskih država. Među američkim pregovaračkim timovima, velik dio tereta pao je na samog Cartera da djeluje kao posrednik i pomogne u posredovanju većeg dijela sporazuma između Sadata i Begina, koji čak nisu ni razgovarali. Nakon 13 dana ponekad napetih pregovora, postavljen je okvir za mirovni sporazum Izraela i Egipta iz 1979. godine.
Konačni sporazum imao je tri dijela gdje je prvi dio zahtijevao autonomnu samoupravu na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze. U drugom dijelu uključeno je i povlačenje sa Sinajskog poluotoka — Izrael je vratio zemlju Egiptu u zamjenu za normalizirane diplomatske odnose između zemalja. Treći dio sporazuma uključivao je značajnu gospodarsku, vojnu i poljoprivrednu pomoć Egiptu i Izraelu. Vojna pomoć bila je državni udar jer je Rusiju izbacila iz slike kada je u pitanju egipatsko naoružanje.
Općenito, sporazumi iz Camp Davida doveli su do trajnog mira između Izraela i Egipta, te potpuno drugačije percepcije Egipta u arapskom svijetu; Egipat je bio izbačen iz Arapske lige od 1979. do 1989. Razbio je ujedinjeni arapski front maknuvši ključnog igrača s slike. Također, to je dovelo do vakuuma u regiji koji je doveo do režima Sadama Husseina u Iraku i učinio palestinsko pitanje fokusom svake buduće arapsko-izraelske politike. Sporazum iz Camp Davida također je Sadata učinio takvim parijem da je ubijen 1981.