Sporazumi o slobodnoj trgovini su paktovi između nacija koji izražavaju želju da se obvežu na slobodnu trgovinu. Pakt obično uključuje detaljan popis točaka koje svaka strana mora zadovoljiti, osiguravajući da je trgovina između partnera uistinu slobodna i otvorena. Više zemalja se također može udružiti kako bi stvorilo područje slobodne trgovine od dvije ili više zemalja u kojem se slobodna trgovina aktivno promiče i potiče. Paktovi su važan način da se sustav slobodne trgovine učini djelotvornim, pokazujući da sve zemlje članice pregovaraju u dobroj vjeri.
U slobodnoj trgovini dvije zemlje mogu međusobno trgovati bez ikakvih ograničenja. Ukidaju se carine, kvote, porezi i druga opterećenja za trgovinu, dok su državne subvencije, smanjenja poreza i druge pogodnosti koje su osmišljene u korist domaćih proizvođača također zaustavljene. Time se uklanjaju destimulacije za trgovinu, potičući nacije na razmjenu dobara, usluga i rada prema potrebi, promičući slobodan protok kapitala, ideja i roba preko međunarodnih granica. Zagovornici slobodne trgovine vjeruju da ona pomaže u smanjenju troškova uz promicanje inovacija u zemljama članicama, osobito ako područje slobodne trgovine uključuje veliki broj zemalja.
Kada zemlja odluči da se želi uključiti u slobodnu trgovinu s partnerom, sastaje se s tim partnerom kako bi uspostavila sporazum o slobodnoj trgovini, u kojem se obje strane slažu ukloniti prepreke trgovini. Nekoliko paktova zemalja posvećenih slobodnoj trgovini poput Srednjoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (CAFTA) stvorilo je područja slobodne trgovine u kojima brojne zemlje slobodno trguju jedna s drugom, koristeći okvir svog sporazuma kao polazišnu točku.
Sporazumi o slobodnoj trgovini moraju se povremeno obnavljati kako bi se riješila nova pitanja, a oni često uključuju pravna sredstva za nacije koje misle da se strane u sporazumu odriču uvjeta. Na primjer, jedna bi nacija mogla prisiliti drugu da izmijeni svoje zakone o patentima lijekova kako bi promicala slobodnu trgovinu prema uvjetima sporazuma. Stranke sporazuma o slobodnoj trgovini obično održavaju godišnji sastanak, razmjenjujući tako da svaka država članica ima priliku biti domaćin sastanka.
Neki zagovornici slobodne trgovine tvrde da su sporazumi o slobodnoj trgovini zapravo prepreka slobodnoj trgovini, te da čisto slobodna i otvorena trgovina ne bi trebala biti regulirana niti na bilo koji način propisana. Međutim, mnogi bi se složili da je uspostavljanje uspješnih sporazuma o slobodnoj trgovini često prvi korak, koji pokazuje zemljama članicama da je slobodna trgovina moguća i promiče okruženje slobodne trgovine.