Stabilizatori raspoloženja su lijekovi koji se uglavnom koriste u liječenju bipolarnog poremećaja. Iako njihov mehanizam nije uvijek poznat, oni imaju tendenciju “stabilizirati” raspoloženje sprječavajući pacijente da se kreću između depresivnih i hipomaničnih ili maničnih stanja. Njihov je cilj razviti eutimično ili normalno stanje raspoloženja. Neki od ovih lijekova koriste se u druge svrhe. Štoviše, ne postižu uvijek iste prednosti za pojedine pacijente i mogu se kombinirati s drugim lijekovima za bolju kontrolu simptoma.
Postoji niz različitih stabilizatora raspoloženja, ali oni koji su zapravo odobreni od strane US Food and Drug Administration (FDA) za bipolarni poremećaj čine kratki popis. To su litij i lamotrigin. Litij je uglavnom lijek protiv manije, iako se čini da ima dobro djelovanje u smanjenju depresije kod nekih pacijenata koji pate od bipolarnog poremećaja. Lamotrigin je noviji u razvoju i također liječi poremećaje napadaja.
Postoji nekoliko lijekova protiv napadaja, osim lamotrigina, koji su poznati po svojstvima stabilizacije raspoloženja. Iako nisu odobreni od strane FDA za bipolarni poremećaj, često se propisuju off-label. Jaki klinički dokazi potvrđuju njihovu učinkovitost.
Konkretno, za stabilizaciju raspoloženja mogu se odabrati karbamazepin i valproična kiselina ili valproat. Drugi lijek koji se koristi je okskarbazepin, koji je po kemijskoj strukturi vrlo sličan karbamazepinu. Gabapentin je nekada bio klasificiran kao jedan od stabilizatora raspoloženja protiv napadaja, no to se temeljilo na lažnim podacima i lijek se obično više ne preporučuje.
Svaki od stabilizatora raspoloženja ima prednosti i nedostatke, a pojedini bolesnici na njih različito reagiraju. Litij je vjerojatno najučinkovitiji, ali zahtijeva najmanje pola godine ispitivanja krvi kako bi se uvjerili da razine nisu previsoke. Može uzrokovati simptome kao što su kognitivna tupost, mučnina i neravnoteža elektrolita. Lamotrigin ne zahtijeva analizu krvi, ali postoji mali rizik da će ljudi razviti vrlo ozbiljan kožni poremećaj koji se zove Stevens-Johnsonov sindrom dok ga uzimaju. Karbamazepin i okskarbazepin mogu zahtijevati ispitivanje krvi, a pacijenti s vremenom mogu brže metabolizirati te lijekove, što ih čini manje učinkovitima.
Postizanje stabilizacije raspoloženja moguće je korištenjem jednog od stabilizatora raspoloženja. Vrlo često osobe s manično-depresivnim poremećajem uzimaju više od jednog od ovih lijekova ili uzimaju druge lijekove koji mogu stvoriti normalnije raspoloženje. Često birani lijekovi u tu svrhu su noviji antipsihotici poput kvetiapina, risperidona, olanzapina i ziprasidona. Ostali lijekovi koji mogu pomoći u poboljšanju ili stabilizaciji raspoloženja uključuju benzodiazepine. U rijetkim slučajevima koriste se antidepresivi, iako to može potaknuti prijelaz na manična ili hipomanična stanja.
Postoje neki drugi lijekovi koji se istražuju za moguću korist kao stabilizatori raspoloženja. To uključuje neke blokatore kalcijevih kanala i neke beta-blokatore. Ljudima s bipolarnim poremećajem može izazvati zabrinutost da postoji tako malo dokazanih lijekova za liječenje njihovog stanja. U životu bi moglo biti moguće istrošiti sve dostupne izbore. Ova zabrinutost svakako jamči nastavak istraživanja lijekova i klinička ispitivanja dostupnih lijekova koji bi mogli imati svojstva stabilizacije raspoloženja.